Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju

nemoj vise plakati, sada klepeci nanulama

20.04.2009.

Prvi put s recesijom kod babe

Sunceve zrake su przile moja tanka i prelijepa koljena koja su vjeronaucki isarana ranama i modricama provirivala ispod perfektnih nogavica potkracenih farmerica marke Wrangler. Nije mi trebao kalendar, nije mi trebala djacka knjizica da shvatim da smo usli u ljeto i da je vrijeme da se ode na more. Napisao sam memorandum, ovjerio ga kod notara i primakao se primacoj sobi u kojoj su besposleni roditelji mudro kunjali. Samouvjereno sam iznio moj slucaj, ukazao na sprzena koljena i predlozio odlazak na more u svrhu lijecenja istih i jacanje imuniteta kao i pospjesavanje socijalnih vjestina i fizicke spreme.
Pazljivo su me saslusali i rekli - Sine, nemamo para. Takva dramaticnost iskaza popracena nekakvom tugom i mirenjem sa sudbinom meni se cinila kao da cemo vec sutradan umrijeti od gladi. Tog trenutka sam znao da smo ustvari usli u recesiju. Gorko sam zaplakao, ruzmarin i sas su me pokrili cekajuci na snjegove. Nemamo para - je bila teska ko crna zemlja na moje aristokratske usi, sramota, trauma djecackih dana, mrtva kobila mog djetinjstva. Dok su se ostali roditelji snalazili vrlo i iznalazili rjesenja da posalju svoje mezimce na more, moji roditelji su cvrsto odolijevali u svojoj nesnalazljivosti i vizionarski me tjesili parolama kako su zdravlje i skola bitni. Joj, uzdahnem i sada kada se sjetim te recesije.
Proveo sam ljeto kod babe na selu. Postao sam seljak, a da to nisam ni znao. Jos jedan lik iz raje je imao babu u istom selu. vjerovatno je i on imao sposobne roditelje poput mojih pa je i on, umjesto na moru, ljeto proveo na selu. Poslije je pricao da je bio kod tetke u Francuskoj dok ga ja nisam pred svima provalio da je bio sa mnom na selu. Mrzio me je tada. Ko ne bi. Recesija se uvlacila u nase kosti poput podrumske vlage i ugljen-monoksida iz majcinih dojki. Svi su u panici saputali recesija, recesija, dok se neko nije sjetio da je to ustvari secesija. A onda vise nije bilo ni skole...jupi.

01.04.2009.

Na kupanju

Tog jutra me je probudila buka slonova ispod prozora. Ustao sam lijep k'o slika i lelujajuci se privukao prozoru. Otvorio sam ga na daljinski i ugledao krdo slonova kako gleda u mene i isce zapovijed. Kralj i sah slonova je bio Charlie, moj ljubimac i dobar slon. Tretirao sam ga kao rodjenog sina i bili smo jako bliski. Naucio sam ga svakakvim marifetlucima koji su mu definitivno pomogli da postane kralj i sah svih slonova u okolini. Pozdravio sam se sa svima i predlozio im da odemo na izlet, malo do Drine, jer je bila zega i vruc dan. Ponio sam nesto kikirikija i bacio slonovima. Obukao sam samo kozne hlace na golo tijelo, svoje, i stavio kozni sesir. Svezao sam ga ispod vrata da mi ne odleti i obuo birke (birkenstock - djerman. - op.spac).
Popeo sam se na prozor i bacio medju slonove kao rock-star sa bine. Docekali su me na surle i poceli me nositi prema horizontu dok je sunce, isto planeta, umiralo od shege.
'Idemo slonovi' - dreknuo sam toplo i mahnuo rukom radoznalim penzionerima iz komsiluka koji su se nacickali na prozore da im ne promakne ovaj nesvakidasnji dogadjaj. Oni su pamtili konje i kokosi po dvoristima ali nisu bas imali neka iskustva sa slonovima. Ovo se sve promijenilo od kako sam se ja rodio i odlucio da otvorim oci svim mojim komsijama.

Slonovi su mirno stupali surlama drzeci jedan drugog za rep i povremeno se smijuci od ljepote dana i mirisa krajolika. Ja sam jahao Charlie-ja i slus'o Goodbye Horses.mp3 na mom srebrenom iPodu sa custom made slusalicama narandzaste boje sunca.
Zaustavili smo se na Drini i onda sam se ja obratio slonovima: 'Slonovi, evo nas na Drini. Ona ima super nizbrdicu i zahvaljujuci tome ima najveci hidroenergetski potencijal u BiH, a i sire. Rashladimo se sada mi' - i mahnuo sam rukom da me slonovi skontaju i krenu za mnom. Krdo slonova je polako ulazilo u Drinu. Poslije 23-24 minuta samo su im surle virile iz vode kao persikopi. Ja sam stajao na Charlijevoj glavi i izvodio atraktivne skokove u vodu. Dosle su neke koke i heroine pa vristale sa obale. Vjerovatno 100% su se uzbudile zbog mene i slonova. Nisam se obazirao na njih jer sam se zelio rashladiti i druziti sa slonovima, a sudeci po njihovim reakcijama - i oni sa mnom.
Odjednom se jedna slonica naglo digla iz vode i tuzno pogledala prema meni dok joj je tijelo nemirno drhtalo u roptaju i tako dalje. Podigla je nogu a iz stopala je sikljala krv. Jadnica se posjekla na konzervu iskoriscene pastete. Na ledjima joj se uhvatila pijavica i cvrsto vjerujem da joj je sisala krv. Razjario sam se! Izgur'o sam je na obalu i naredio slonovima da naberu bokvice da joj zalijecimo stopalo. Pijavicu sam zubima zgulio i onda joj kamenom razlup'o glavu. Par manjih slonova sam poslao u lopovluk po kukuruze da malo zamezimo dok se igramo poljubaca i samara.
Sa druge obale su nas gledali vukovi sa Ontarija koji su se tu obreli ko zna kada i zbog cega, ali svakako zbog necega. Mozda su bili radoznali. To nikada necu saznati jer su poslije brzoumne razmjene letimicnih pogleda napustili obalu i zaputili se u nove epizode samo njima znane i logicne.
Slonovi su me gledali sa strahopostovanjem jer oni dugo pamte, a mene su pamtili samo po dobru i pameti, smislom za pravdu i elokvenciji. Kada smo se najeli kukuruza ispricao sam par dobrih viceva i mogao sam se zakleti da su ih slonovi skontali jer su im se lica razvukla u osmijehe, usima su se mlatili preko ociju i udarali nogama o zemlju. Ja sam se grohotom smijao i pokazivao moje prirodno zubalo sa nehajnim ostacima kukuruza. Palo mi je na pamet da napravimo splav i spustamo se malo niz Drinu. Charlie i par njegovih jarana su oborili nekoliko stabala, cvrsto smo ih povezali lijanama i zicom i napravili jedan solidan splav koji je mogao ploviti i uzvodno! Pazljivo smo se popeli na splav a ja sam pazio da se ne prevrnemo pa sam izbalansirao jednu stranu splava sa nekoliko povecih kamenica i jednim vratima od izgorjelog Magirus-Deutza.
Krenuli smo polako uzvodno i dosli do Pive i Tare. Piva 'vamo, Tara tamo. Gdje cemo sad?! Neki su slonovi htjeli u Taru dok su drugi vukli prema Pivi.
Popeo sam se na obliznju dzenariku i obratio im se na engleskom, prilicno rezigniran situacijom:

'Necemo ni tamo, ni 'vamo, nego cemo u EU!'

Slonovi su se zgledali i jednoglasno prihvatili moju sugestiju. Slonovima ne treba dati izbor nego ih samo treba kopnom mamit' ili ih Drine drzat', dalje od pritoka.

Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
<< 04/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Buci buci buci

Before you make a click
Fiction (from the Latin fingere, "to form, create") is storytelling of imagined events and stands in contrast to non-fiction, which makes factual claims about reality.


BROJAC POSJETA
201710

Powered by Blogger.ba