Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju

nemoj vise plakati, sada klepeci nanulama

16.06.2009.

Hong Kong & Dim Sum 6

U jednoj od mnogobrojnih krapinskih pecina na Himalajima, rusticno ususkan u raznobojne kasmirske ponjave, spavao je, snom momka iz predgradja, covjek zvani Hong Kong. Odjednom se probudio jer mu je bilo vrijeme da se pokaka. Vatra je pucketala kao zglobovi isprebijanih logorasa, a pecinom se sirio miris pokosene trave i vrucih oblandi. Hong Kong se osvrnuo lijevo, pa desno, kao da prelazi ulicu u nekom gradu koji je imao semafor. Ugledao je jedan zgodan cosak i napravio kolut naprijed. Cosak je skrivao nagib sa glatkom povrsinom niz koju se govno moze pravilno skotrljat' u ambis, u jamu koja je bila preduboka da smrdi kao septicka.
Podigao je svoju monasku odoru i namjestio guzicu iznad nagiba. Blagi lahor mu je mazio supak, sitne cmarne dlacice su se rasirile u lepezu i on je duboko uzdahnuo i poceo mrmljati srednje staru kinesku pjesmu o gradjenju nasipa u cilju sprijecavanja izlivanja rijeke poslije dugotrajnih kisa. Zazmirio je spokojno i poceo prditi, a ubrzo zatim i izbacivati bobicave buthle i kremaste palamare kao masina za sladoled.
Kad je otvorio oci ugledao je bijelu dlakavu gromadu kako mu prilazi i nosi stari primjerak China Daily-ja da se pobrise. Morao je ostati sabran jer da se naglo uspravio ili izmaknuo ispred gromade, vrlo lako bi se poskliznuo na glatki nagib i odletio u gladnu provaliju u koju je minut ranije spremio svoje govno.
Obrisao je guzicu i uspravio se.
Jeti ga je gledao kroz svoje grahoraste oci obrasle dlakurinama kao graktavim arterijama minulog rada.
Hong Kong mu je pazljivo prilazio i konacno izustio - Jeti! - pokazujuci prstom prema njemu

'Moj ti steti' - docekao je Jeti spremno i dodao - 'posra li se to ti u moj spajz, nitkove?'

Hong Kongu su se zjenice rasirile kao japanska fasisticka zastava. Slucajni prolaznik nikada ne bi rekao da je Hong Kong kosook kol'ko je oci izbuljio. Vise je licio na nekog crnca alkoholicara koji umire od ujeda kobre. Tesko je reagovati u takvim situacijama. Mozak zahtijeva kiseonik za rapidnu misao, a pecina na toj nadmorskoj visini je manjkala svega, pa i kiseonika.

'Hoces kamen?' - upitao je Hong Kong, posljednim naporom jer mu je mozak bio pri kraju
'Sta ce mi, ba, kamen?' - zbunjen je bio Jeti
'Pa, kamen po kamen - palaca' - Hong Kong
'E, ako je tako, hvala ti' - Jeti je razvukao usta u obilan osmijeh i uzeo kamen
'Hocemo li malo zaloziti, imam ustipaka i zajednice' - Jeti
'Mogli bi, to je dobra recenica' - gubio se Hong Kong

Dim-Sum je pukla k'o Frondi. Sve je pare sjebala na pjesnike i poeziju. Uzas. Jebem ga, kad dusa pati nema tih para koje to mogu skrpati. Tako je to izgledalo u njenom slucaju. U nekom drugom slucaju zasigurno je bilo drugacije. Zivot je prokletinja i nesnosna obaveza prema sebi i drugima. Tako je ustrojen, da se moras zamisliti o njemu i njegovima kada imas vremena.
Prokurvala se. Pocela se guziti kao nezasita portugalska prostitutka cija modra vulva halapljivo zdere betonske stubove, tankere i rudarska okna. Nije vise mogla izdrzati. Hormoni su prstali, ludi i divlji, podstaknuti orijentalnim zacinima i raznoraznim produktima od rize - strasnim afrodizijacima. Guzila se sjedecki, stojecki, naizmjenicno i jednosmjerno, sa dvojicom Kineza, sa Kinezom, Vijetnamcem i Mongolu pusi, sa grckim mornarem, francuskim farmaceutom, poljskim diplomatom i Singapurcu pusi. Totalno se otela kontroli. Prozivljavala je ono sto vecina zena prozivi sa 55-56. Opustila se zestoko, ljubav je nije htjela, pa je i sama skontala da se vise ne isplati cekati ni truditi vec mrijeti dostojanstveno i sa kitom u ruci. Ne treba ti uvijek oslonac da bi se oslonio. Nekada je dovoljna i naramenica ili tanka dzenarika.

Hong Kong, grad, se gradio, ai, ai-o, radi radio. Trgovina je cvijetala. Pijane Englescine su zadovoljno trljale pjegave rucerde isarane zutilom duhana. Nova elita Kineza se radjala i poradjala, grad je postao potentna luka u kojoj dolar vrti dje burgija ne mere. U jednoj ulicici gdje se prodaje vonjav i ishlapljeli caj, pod prozorom bez zaluzina, lezala je Dim-Sum i gorko plakala, gorko..kao gorki maksim..

Ljubimo se, ljubimo, a ne znam gdje me to nosi.
Mozda nekome, mozda necemu, niposto svakome.
Kako cu ja tebi reci sta je meni,
kada ne znam ni sta je tebi, kako to tako?!@#$%

Gdje da se sretnemo, kada se i ne poznajemo,
tek toliko da se rodjakamo, bar na daljinu.
Evo ti sve moje zlato i tijelo na dlanu,
uzmi ga neka bude i tvoje i moje, odnosno nase!@#%#$%^#$


Nekih 5-6 hiljada kilometera (3-4 hiljade milja) zapadno, dvije siluete su sjedile u polutami i halapljivo gutale ustipke natrackane zajednicom. Ispred njih je pucketala vatra, a iza njih, u Himalajima, su pucketale kosti i zubala izgubljenih planinara i alpinista koji su se zajebali.
Ustipci su im malo dali snage za mozganje pa se Hong Kong konacno sjetio sta je htio pitati.

'Zasto imas tako velike oci?' - Hong Kong
'Pa da te bolje vidim?' - Jeti
'A zasto imas tako velike usi' - Hong Kong
'Pa da te bolje cujem' - Jeti
'A zasto imas tako velika usta' - Hong Kong
'Pa da se bolje dereeeeeeeeeem' - Jeti
'Kako si naucio pricati? Zar ti nisi divlje i primitivno bice - Jeti?' - Hong Kong
'Nisam ti, ba, ja Jeti, ja sam ti otac buduceg Josipa Pejakovica (od sada obJP), samo sam se izgubio proljetos pa sam malo odlakavio i ogrubio u ovim brdima' - obJP
'Tako reci' - glasno je primjetio Hong Kong i prepustio se umoru kao jednom pravom prijatelju u tom trenutku.

Noc je padala okomito, nosena postmodernistickom sjetom i razlozima znanim samo izvanplanetarnim silama nad kojima niko od sudionika nije imao kontrolu. Jos uvijek..

Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
<< 06/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

Buci buci buci

Before you make a click
Fiction (from the Latin fingere, "to form, create") is storytelling of imagined events and stands in contrast to non-fiction, which makes factual claims about reality.


BROJAC POSJETA
201710

Powered by Blogger.ba