Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju

nemoj vise plakati, sada klepeci nanulama

26.11.2009.

Put u srediste mene

Jaran moj otisao na hidroterapiju, odradio je, pa meni zakazao termin da i ja procistim malo moja lijepa crijeva kroz koje ionako proticu samo ljubicice, puding i jambolije, a ponekad i neka mala bakterija. Opisao mi jaran detaljno sta taj tretman sadrzi, kako izgleda tereapeutkinja i sta radi sa 'pacijentom'. Spa, oliti neka vrsta banje, iliti salon za brigu o zdravlju i zivotu - ne znam ni kako ovo da prevedem.
Drug, znaci bio, ocistio se, kao super se osjeca, laksi, vedriji, snazniji, ljepsi i inteligentniji. Nije da ja osjecam manjak navedenog, ali podjoh da se i ja procistim, vise iz radoznalosti, nego iz potrebe, jer brat-bratu imam dobar metabolizam, odnosno dobru stolicu, ustvari poserem se svaki dan, da se tako izrazim zbog djece i starijih posjetilaca.
Stig'o ja u malo iza podne, jedva ustao, bacilo me, jebi ga, dobro griju pa se covjek lakse skomira.

Usao u salon, a tamo me ceka neka bangava i rahljava baba, kojoj se glava drma ono lijevo-desno od nekog halcajmera, parkinsona ili slicnog kurca, i mlatara rukama prema meni, te se dere - Monikaaaa, Monikaaaaa. Cuje se Monika iz podruma, kaze - tuuuuu saaaaam, ooovdjeeee, doleee, doleeee. Izvinjava se ponizno sto mama ne zna engleski. No problem, velim ja, ali na engleskom kojeg ja znam, jer nisam njena mama. U podrumu se baskare one vjestacke fontanice sa kamenjem i zbunjem, zubor vode, ambijent muzika, te zen pizdarije i mango passion fruits. 5-6 vrata, poredana jedna do drugih, iza kojih se duboka tajna skriva.

Gorepomenuti jaran i ja smo noc prije bas gledali cifre tih aparata koje koriste ti hidroterapeuti i skontali smo da je to bas unosan i cist posao. Pogotovo ono kada ti uvale lavor sa 'jonizovanom' vodom koja natjera tvoje toksine da izadju i pocrne vodu kao da je nafta. To naplate $50, ni kopali, ni orali, samo ti malo oci mazu, a ti mislis da sada mozes pusiti.
Nejse, Monika ima oko 45-67 godina, Cehinja je sa jakim akcentom, bijelih obrva i plavih ociju, ofarbana u zift crno. Izgleda k'o zdrava seljanka i tako se i kezi non-stop. Uvalila mi je pitalicu da ispunim ko sam, sta sam, od cega bolujem i kol'ko cesto serem. Pita me je li mi jaran objasnio tretman - reko' jest'.

Uvela me je u kupatilo gdje cu oprati svoje bozansko tijelo i mirisni supak u ritmu opustajuce ambijent muzike. Tu je peskir, tus kabina, sapun, ploce Mise Kovaca i Obodinova masina za pranje vesa, ok nije..
Dobro sam istrljao guzicu i podunavlje tako da se mogla i beba bezbjedno staviti u iste i spokojno spavati koliko je to lijepo mirisalo i istinski atraktivno izgledalo. Usao sam, poput opreznog tavanskog macka, u susjednu prostoriju gdje me je u kutu cekala lezbo-Monika sa spremno navucenim rukavicama, krevet presvucen najlonskim kesama i peskirom, masina za doziranje vode koja ide u neistrazene dubine supka i veliko ogledalo na plafonu u kojem mozes gledati sta se desava tamo dole i napasati oci krajolikom od kojeg gubis dah.

Legao sam na ledja, gore u majici, a dole gologuz samo sa peskirom preko. Monika mi je skrenula paznju sterilizovanim pakovanjem sa crijevom koje ide u supak. Otvorila je pakovanje i objasnila mi kako je to cisto i da necu dobiti AIDS ili bljuzge kada mi uvali plastiku u pakas. Cijev je plasticna sa jednim manjim crijevom koje ide u uz nju, a zavrsava na istom otvoru koji je malo zasiljen i duzine 6-7 cm. Taj otvor ide u moj otvor. Rekla mi je da se okrenem na lijevu stranu i savijem noge u koljenima. Hrknula je da skupi dovoljno pljuvacke, hraknula na plasticnu cijev i zakrkala je moj spremni supak. Ok, lazem, ali dobro zvuci. Namazala je cijev vazelinom i spremila mi je u supak. Sjetio sam se muzickog tobogana i osjetio lagodnost, al' u guzici. Ako si precednik onda ti Monike popuse, a ako si ja onda dobijes plastiku u supak od Monike. Lagano mi je rekla da se okrenem nazad na ledja. Na ogledalu s plafona jasno sam vidio moje bijele butine i cijev koja izviruje izmedju njih kao rep nekog pametnog vola. Onda mi je Monika izbiflala poznatu pricu o korisnosti tog tretmana, kanceru, govnima u crijevima kojih zna izaci i do 10kg, potrebi da se izbace toksini jer od njih bole zubi, glava, nokti i opada kosa, nestaje struje, svadjaju se braca, tuku se roditelji i sta sve ne.

Zatim je uredno pustila malo vode da mi udje kroz ono manje crijevo, a ja sam imao osjecaj kao da mi se non-stop sere ili, u manju ruku, prdi. Tada je Monika pocela da mi pritisce trbuh svojim momackim rucerdama i tjera moja zaostala govna sa vrha crijeva, preko proplanaka i sumaraka na mom brezuljku, sve do male rupe dole koja je spremno cekala da ih usisa. Na ogledalu bi povremeno proletila smedja mrlja kroz providnu cijev. Mene je svrbio supak od jebene plastike koja me je zuljala. Monika je postavljala dosadna pitanja o tome sta jedem, koliko jedem, koliko pijem, kako serem, sviram li tamburicu, koliko opcija ima gradjanska opcija, gdje krijem dlake iz nosa, sto mi noci nemaju svanuca..
Ponovo bi pustila vodu, napunila mi supcinu, pa ponavljala masazu. Na ogledalu bi povremeno proletila smedja mrlja kroz providnu cijev. Meni je gorila glava i svrbio me supak, a ona je sve jace pritiskala moj trbuh.

Poslije jedno pola sata tog maltreta, odlucila je da mi oplemeni crijeva sa elektrolitima, hlorom i suzama djevice. To ce mi kao sprati sve sa spanskog zida mojih crijeva. Nasula je neki plavi prasak u vodu, pa dodala malo neceg zelenog i crvenog, i upozorila me da ce sada da litar te smaragdne tekucine pustiti u moj supak, a da je ja obavijestim kada sam pun. Upitao sam kako da prepoznam kada sam pun, a onda je dodala da se strankinje praskaju pravo i da nema veze, ona ce to znati. Ok.

Plavicasto-zeleno-crvena magma je munjevito krenula put mog cmara i pocela, na mala vrata, ulaziti u dubine moje siroke duse. Nije mi usula ni decu a zaculo se brboljanje i krkljanje tecnosti iz dubine plasticnog crijeva. Prdio sam. Zaustavila je vodu i nastavila sa masazom. Prdilo mi se, bolio me je stomak i zuljala me jebena plastika u supku.
Onda je ponovo pustila obojenu tekucinu i pocela da me puni. U jednom momentu sam osjetio da sam narastao kao kit. Gledao sam u flasu iz koje je tekucina odlazila u moju guzicu i nivo je rapidno opadao, blizio se dnu. Osjetio sam da mi se vrti u glavi, ali Monika je bila neumoljiva, punila me je kao curku. Vjerovao sam da ce znati kada da stane, kao sto mi je i sama rekla.

Odjednom se zaculo brboljanje vode u medjunozju, sve jace i jace. Monika je rekla da imam gasove, to znaci da sam pun toksina, i da se suzdrzim. Ja sam bio u grcu i nisam je mogao poslati u picku materinu jer sam skupio supak od sve te jebene tekucine koja je kolala mojim tijelom. Zavrnula je pipu uz zaglusujucu buku brboljanja vode i crijeva koja je dolazila iz moje guzice. A onda je ocepilo..

Osjetio sam toplinu vode po butinama. Mahinalno sam pogledao prema ogledalu i ugledao smedju tekucinu kako se nezaustavljivo siri donjim dijelom stola. Isprdio sam jebenu cijev iz guzice posto me je krava napumpala kao slona. Skocio sam na noge i ugledao smedje-zutu mrlju velicine Australije na stolu, Monikin kiseli osmijeh i govna kako se slivaju niz moje butine. Odletio sam u susjednu prostoriju, u kupatilo iz kojeg sam spokojno stupio u taj pakao samo 30 minuta ranije. Sjeo sam na solju i na cmar ispisao sve iz jadnog sebe. Podigao sam se sa solje, a govna su curila s mene, peskir govnav, solja i plocice ubljeckani tecnim i razblazenim govnima, elektrolitima, jonima i protonima..
Uletio sam pod tus i sumanuto se prao.
Obukao sam se i usao nazad kod Monike. Soba je bila cista, namirisana, na stolu novo pakovanje sa novim crijevom i ponuda za nastavak druzenja. Preskocio sam.
Toplo preporucam.

11.11.2009.

ViP

Moj prvi restoran, Arigato, otvorio sam kada sam imao 42 godine. Sada je to vec razradjen biznis sa stalnim profitom i stopom rasta od 8% godisnje. Restoran se nalazi u sirem centru grada i ima dva konobara, jednog kuhara i dvanaest stolova. Na ulazu u restoran se nalazi zvono koje sam skinuo sa jelke i koje se oglasi kada brojne musterije navale da napune umorne i sprcene zeluce. Svako jutro ja pometem ispred restorana i popusim jedan cigar, rucno motan. Pogledom saram po okolnim zgradama i prostrtom vesu koji landara po usranom suncu. Goluzdravi i smrdljivi golubovi gmizu po plocniku i kenjaju palamare. Musava djeca se deru i smiju debilno. Autobusi prolaze i prevoze gomile sprckanih usranaca smezuranih njuski i krvavih ociju koji toboze imaju nekih obaveza. Podaprane zenturace prtljaju dzadom dok borove iglice drkaju kurac.

Kamion, balvanas, se teatralno pretura u krivini i ubija stado ovaca. Ovce umiru pjevajuci dok se vukovi otimaju za bolji pogled sa obliznjih pasnjaka. Sasli bi vukovi, ali se boje, picke, pascad mrska.
Kamion tuzno cvili pod teretom dok balvani neumoljivo pritiskaju rezervoar prepun dizela. Grad zivi punom parom i moj prvi restoran se polako, ali sigurno, puni gladnim svijetom. Narucuju se predjela i jela, kuhinja se zahuktava, konobari pocinju divlji tango sa tacnama, atmosfera vri, toplotni udar u obraze zdrave seljacke i stopala ravna. A ja stojim nadlakcen na sank sto sam ga sam ozid'o fasadnom ciglom i preturam cackalicu po mojim prelijepim i punim usnama boje srca. Izgledam zadovoljno i opusteno. Povremeno iz mog oka sijevne munja, ali to vide samo trolovi i bica koja se ne vide u ovoj dimenziji. Imam sivi dzemper i smedju dugmad na njemu. Uzmem daljinski i predjem polako preko sobe. Nevidljivi ultra-ljubicasti zraci izadju po mojoj komandi i posvijetle sliku na televizoru. Sada se vidi da igraju odbojku.

Svrbe me noge. Oprao sam ih, ali i dalje svrbe. Vjerovatno je to znak da cu uskoro na put. Gledam da usvojim jedno dijete i da jeftino prodjem. Skupa je to nakana, razmisljam. Opsujem sebi u bradu i pogledam ljubomorno na svijet koji ih sam pravi i ostavlja k'o trule sljive. Zasto sam ja posebniji od njih. Zasto ne mogu biti obican nego moram biti poseban, bitan, znacajan i jedinstven? Pogledam kroz prozor na tuzan i siv dan koji me jos vise ozlovolji. Crna je muka crnacka, a zuta zutacka.

Izadjem da udahnem bar komadic prljavog zraka, bar cesticu monoksida, bar tracak nade za moja pluca prepuna mlijecnih proizvoda i zelene salate. Restoran radi i donosi pare. Lijepo je to. Odem do trafike i uzmem Auto-Moto magazin. Pogledam nove modele i zadovoljno se cerekam, jer svrbe me pare prijatelju, svrbe me pare i svrbe me noge. Da sam vulv, svrbio bih.
Zbijam sale sa gospodjom sa trafike. Pitam za seksi magazine a ona me gleda pronikljivo. Garant me zamislja kako golcijat jasem na divljoj svinji i nosim lonac kuhanog vina na glavi. Kazem joj da znam sta joj prolazi kroz glavu i da nije vino u pitanju nego deterdzent. Gleda me unezvjereno i odmahuje rukom. Stize autobus pun umornog i zguzvanog plebsa. Gledam ih sa prezirom i racunam koliko cu zaraditi od njih. Puca mi kita za njihovu muku. Brkajlijama se poserem u brk, a zenama u krilo. Eto tako ih respektujem. Odjednom mi se prisere. Da trcim u halu u restoranu bas mi i nije neka avantura. Odem do obliznje osnovne skole i poserem se ko slon. Djeca ulaze i preplasena izlecu iz hale. Boje se velikog mene i mojih mocnih govana koja izlaze na moj prelijepi cmar, pupoljak zumbula.

Onda odem kupit' tregere, jebo kais. Kais je za vojsku, dingospo nosi tregere i kravatu. Vezem Vindzora kao da sam i sam Vindzor licno. Naucio preko Jutjuba i to cinim vjesto. Papci mi zavide na gospodstvu. Sta cu im kad sam pametniji, ljepsi i bogatiji od njih. Imam mane, ali vise vrlina. Pijem samo iz staklene case.
Prodajem i piljevinu iz pilane. Dobro dodje ovima sto drze kokosi i pilice. Piljevina je dobra i za izolaciju, a moze se i jesti kada nema kamenja i kada nastupi glad i nemastina.
Rodbinu bas i ne posjecujem i svjestan sam da to ne ide u prilog mojoj snaznoj licnosti i osjecaju za dobrotu, ali ne posjecuju vala ni oni mene. Hvala im za to. Ne moze im covjek nadavati ni ovako. Zelim im sve najbolje, da se posvete svojim snovima i ciljevima i uspiju postici sve ono sto nije Napoleon, ali bez mene. Nisam ja covjek od sapunice pa da mogu mirisati svaki dan, svakome, djeci i odraslima.

Razmisljam o Daltonizmu i tom strasnom poremecaju koji niko ne uzima zaozbiljno. Bune se protiv pedera i lezbejki, protiv ateista i karatista, protiv Sodome i Gomore, Aske i Vuka, ali niko ne pominje daltoniste?! Niko! Kao da su oni normalni kao takvi i da ih se treba tretirati kao obican plebs, ni po cemu drugaciji od nas ostalih. Hej, ba! A oni u najmanju ruku nenormalni! Kako li im je samo uspjelo nametnuti takvo misljenje da mi je znati..
Razmisljanje me vrati u moju kafanu, rucak je prosao, pazar se broji i uvecava. Prijekorno osinem osoblje, da im dam do slutnje sta ih ceka ako me potkradaju, a znam da to rade, ostavim samo par cvonjaka u kasi i raspalim preko vrata, pravac u mog cetverotockasa kojeg volim poput sina. Zazdijem ga isprve a ventili pocnu zapomagati Bolero u najmanju ruku, a Carminu Buranu u malo vecu. Ruku.

Dolazim kuci, u odaje moje krasne i bozanskim miomirisima poplocane, gdje me ceka LCD sa osmijehom prijatelja starog i znanca iz djetinjstva. Grlimo se, ljubim ga u rub, oci mi suzne od neke unutrasnje srece i zadovoljstva. Krasan je zivot ugostitelja koji pravi lijepe pare, jebes mi konja.

03.11.2009.

Crtice iz zivota superstara

Prije neku noc sam legao u krevet i usr'o se od straha. Nafur'o sam se da gubim dah, da me steze u grudima i da sam usred galopirajuceg infarkta. Isti dan umro je moj prijatelj, vrsnjak i zemljak. Od infarkta. Kazu - nije se probudio.
Eto, to mu dodje kao vijest.
Poznato je da su se granice infarkta pomjerile 'na dole' usljed mase faktora i pizdarija kao sto su pusenje, stres i ishrana, te ostali narodnjaci. Neimastina brale.
Realno je taj komad neobradive zemlje, eto taj tamo preko ovog blogera pa nizbrdo, u jednoj lijepoj krastavoj karini.
No, nije moje sada da sudim o kurcinama i da forsiram dick measuring u ovaj losi cas.
Napio sam se fino, prijatelju za dusu, pa se dobro proveo sa zenom i kcerkom na svirci od Hudih a Mocnih. Bila je Noc Vjestica.

Kada predjes prvu godinu zivota, onda ostale lete. Bar u mom slucaju. Evo upravo sada mi proleti jedna. Evo i druga..A kontam bas bi neka naplatna rampa bila dobra da malo uspori te godine. Eto, to mu dodje kao metafora.
Elem, o gripu nemrem pricati jer je glupavo pricati o bolesti, a poceo sam post sa smrcu, sto nimalo nisu lijepe osobine.
Radio sam detox. Treba to raditi cesto. Ovih dana idem na colonics oliti hidroterapiju. To je ono kada ti isperu oci sa toplom vodom pa ti sve krmelje izadju vani. Zna izaci po 7-8kg dzibre.
Trazim ime za scer. Evo samo sto nije izasla, ima plave oci na mene i zutu kosu isto na mene i prcast nos, isto na mene. Ipak, kad bolje razmislim, a radim to ponekad, to je moja intima, prema tome - pamet u glavu i nemojte se svadzati, a u nedostatku pravih prijatelja obratite se pogresnim.
Odoh sada pojesti jedan beef curry, kao sto ga je moja baka pravila.

Cheers,

Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
<< 11/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

Buci buci buci

Before you make a click
Fiction (from the Latin fingere, "to form, create") is storytelling of imagined events and stands in contrast to non-fiction, which makes factual claims about reality.


BROJAC POSJETA
184406

Powered by Blogger.ba