Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju

nemoj vise plakati, sada klepeci nanulama

24.09.2014.

Down memory lane

Prije nekoliko dana isli smo zena i ja u Beograd na Savi. Bili smo na svadbi dje sam ja bio kum. Dan poslije, sjedili smo tako sa drustvom i nehotice sam se spotak'o o temu, sto je jedna lijepa osobina u ovim kriznim vremenima kada je covjek covjeku vuk u jagnjecoj kozi sa smartfonom u vuni. Reko' da zapisem temu. Nekada davno, kada smo svi bili Iliri i Kelti i ostali natives, a manje ovo kako se sada dozivamo, kada je muzika bila unplugged i kada je sva hrana bila organska, dijeta Paleo i LCHF, posao sam ja u Kanadu. Ok, nije to bilo bas tako davno, ali dobro zvuci. Posao, stigao, pobijedio, baka mi dzemper isplela, moj bagreme, jebem ti zivot bez rakije. Mijatovici? Da, tako su se prezivali svih cetvero clanova familije koji su zaglavili na aerodromu u Parizu jer se globus paterfamilias noc prije opustio pa zaboravio ponijeti vizu za Kanadu koju je toliko dugo i sa nadom mamulom cekao. Prolazili smo sa sazaljenjem pored njih, noseci nakazne bijelo-plave UNHCR plasticne kese i stupali prema skeneru. Mali zastoj na aerodromskim skenerima napravio je home made mlin za kafu koji je nosio momak iz Zavidovica, onako dobrocudna ljudina. Osim toga, sve je islo relativno okej, osim pronalazenja kapije za polijetanje - cca nekih 3 sata nam je trebalo kada se svih 21 mozgova iz grupe uprlo da protumaci karte. Avion je sletio u Montreal, a nama u susret su istrcali uniformisani uposlenici kanadske imigracije i zaprepasceno upitali - 'Vi ste svi Mijatovici?!'. Naime, nas 21 iz nove grupe, niko nije ni najavio da stizemo u Kanadu, gdje su jos cekali nesretne Mijatovice iz grupe od prehtodnog dana, ciji je glava porodice ozbiljno kontemplirao suicid usljed uzrocno-posljedicnog debakla na relaciji veselje, cuga, zaborav, ocajna djeca i bijesna supruga. Ehe, evo sunca, ko maloprije umro sad se kaje. Dalje. Valjda su stigli do Kanade ti Mijatovici, nisam ih guglo nikad. Mene poslalo u Toronto. Stigao, sacekala me jedna (%%#$%$#&^%&**!!!#$$%%) Jelena iz imigracije, pas joj **&^%^#@@@#$$#@!!$$% i morala to pojesti. Poslala me kod je'nih koji su skontali da nisam nji'ov pa me poslali kod mojijeh. Eto, rek'o bi prost svijet, nista ne znaju ko je ciji, a sve znaju. Stizem, u Lincoln taksiju zatamnjenih stakala, plava kosa mi pada preko ramena po arm restu, na ocima rejbanke, mendjuhe u oba uha, lijeva gornja cetvorka sarmantno nedostaje, u dzepu 800 DEM, nove kaubojke stupaju na drum, ponco prebacen preko ramena, pogled cvrst i odlucan, dvodnevna brada sijece debeli smog koji kaplje niz poguzvane leviske....onaj, izas'o sam k'o kukavac sinji, jedva u meni 70 kila, i bijelo-plava UNHCR kesa. 'Dje s' novi kolacic?! Pomog'o bi ti sa stvarima, ali slomio sam nogu na fudbalu' dobacio mi je na cistom neengleskom momak koji je sepao niz drvene stepenice i vukao lijevu nogu umotanu u gips. Stigao sam u cistiliste, oliti hajam po evropskom..nastavice se kad mi pa'ne naum.

Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
<< 09/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

Buci buci buci

Before you make a click
Fiction (from the Latin fingere, "to form, create") is storytelling of imagined events and stands in contrast to non-fiction, which makes factual claims about reality.


BROJAC POSJETA
155488

Powered by Blogger.ba