Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju

nemoj vise plakati, sada klepeci nanulama

03.11.2009.

Crtice iz zivota superstara

Prije neku noc sam legao u krevet i usr'o se od straha. Nafur'o sam se da gubim dah, da me steze u grudima i da sam usred galopirajuceg infarkta. Isti dan umro je moj prijatelj, vrsnjak i zemljak. Od infarkta. Kazu - nije se probudio.
Eto, to mu dodje kao vijest.
Poznato je da su se granice infarkta pomjerile 'na dole' usljed mase faktora i pizdarija kao sto su pusenje, stres i ishrana, te ostali narodnjaci. Neimastina brale.
Realno je taj komad neobradive zemlje, eto taj tamo preko ovog blogera pa nizbrdo, u jednoj lijepoj krastavoj karini.
No, nije moje sada da sudim o kurcinama i da forsiram dick measuring u ovaj losi cas.
Napio sam se fino, prijatelju za dusu, pa se dobro proveo sa zenom i kcerkom na svirci od Hudih a Mocnih. Bila je Noc Vjestica.

Kada predjes prvu godinu zivota, onda ostale lete. Bar u mom slucaju. Evo upravo sada mi proleti jedna. Evo i druga..A kontam bas bi neka naplatna rampa bila dobra da malo uspori te godine. Eto, to mu dodje kao metafora.
Elem, o gripu nemrem pricati jer je glupavo pricati o bolesti, a poceo sam post sa smrcu, sto nimalo nisu lijepe osobine.
Radio sam detox. Treba to raditi cesto. Ovih dana idem na colonics oliti hidroterapiju. To je ono kada ti isperu oci sa toplom vodom pa ti sve krmelje izadju vani. Zna izaci po 7-8kg dzibre.
Trazim ime za scer. Evo samo sto nije izasla, ima plave oci na mene i zutu kosu isto na mene i prcast nos, isto na mene. Ipak, kad bolje razmislim, a radim to ponekad, to je moja intima, prema tome - pamet u glavu i nemojte se svadzati, a u nedostatku pravih prijatelja obratite se pogresnim.
Odoh sada pojesti jedan beef curry, kao sto ga je moja baka pravila.

Cheers,

07.08.2009.

Hong Kong & Dim Sum 10

Zasto je ljubav u Aziji tako glupa i nekulturna? - pomislila je Dim-Sum. U pauzama razmisljanja o Hong Kongu, odnosno Hare Krishni kako ga je ona zamisljala, intenzivno je pricala u sebi, ne zeleci se odati svojim seljackim kineskim akcentom. Kinezi su my-story seljackog akcenta. Hodajuci tako ulicama Yokohame nehotice je upala u demonstracije gladnih i zaboravljenih radnika. Osisana kao pileca noga, izgledala je momacki, pa je niko nije pozudno zderao pogledom ispod repetiranih obrva boje ekrana ugasenog monitora. Barem ne ovi nepederi.

'Bolje meso nego riza', 'Ko visoko leti? Ko?', 'Da je meni sto i tebi', 'AFZJ', 'Maca pojela regres, a ko je pojeo macu. Koreanci jedu pse?!' - samo su neke od parola koje su bespostedno ponvaljali gromki i zapostavljeni japanski sljakeri gledajuci u carevu sliku kako se ljulja na vjetru. Dim-Sum je naglo osjetila kolanje krvi u venama, sta da radis sa tolikim zenama, probudio se onaj revolucionarni crv za koji je mislila da je zauvijek ostao u brigadama vec zaboravljenog Chang Kai Sheka. Pridruzila se razdraganoj svjetini od kojih su mnogi bili jednostavni muskarci sa jednostavnim navikama. Takvi su obicno i najcesci. Naposljetku se zaigralo yokohamsko kolo pa su poslije svi dobili po casu rize i topao osmijeh koji nije varljiv kao u ratu. Dim-Sum je tu i tada skontala da nisu svi Japanci losi nego da je losa politika koja od ljudi pravi neljude, odnosno iznogude. Kriva je politika. Braca Ribnikar su bili daleko i nisu je mogli tuziti za klevetu i takvu tvrdnju. Za njih je politika bila dnevni list, zgrada i izvor prihoda. Malo li je?

Amerima (A omer?) je ponajmanje trebao proleterijat u Japanu i slicna sranja. Zemlja se trebala izgraditi, a Japanci uposliti. Dolar vrti gdje ostale pare ne vrte pa je isti lako nasao svoj put do japanskih preduzetnika i ljudi sa idejama. Vrijeme konsolidacija i inovacija. Vrijeme pragmatizma i alpinizma. Car se samo lagodno smjeskao kao dusebrizni farmer kada mu rodi ovas, a sneni oblaci su dolazili sa sjevera i slutili porast nataliteta. Dim-Sum je to predosjecala pa je tiho u sebi zapjevala kinesku pjesmu sa nepostojece Evrovizije - djelimicno sretnu religioznu gadariju o pravljenju neraskidivih vijenaca od najobicnijih lijeha, koji su simbolizovali stabilnu porodicnu, poslovnu ili ljubavnu vezu.

Juznije, znaci tuznije, ruznije i usluznije, dzunka pod cileanskom zastavom, koja je vozila Hong Konga i obJPa, pristala je na obali Tajlanda, na tajanstveno ostrvo gdje je zivio covjek sa zlatnim pistoljem i trecom sisom u zacecu - Skaramanga.
Treca sisa se jos nije jasno nazirala, vise je izgledala kao stidljivo raskopana bubuljica, pa ga raja nije nesto zarezivala, odnosno jebala 2%. Ceste nesuglasice i korumpirana vlast, te nacionalne stranke i raspirivanje mrznje izmedju Tajlandjana donjih, Tajlandjana srednjih, te Tajlandjana gornjih, dovodile su do cestih sukoba i napete situacije koja je bila raj za spijune i pirate koji su prosperirali u tom mulju. Hong Kong je lagano na prstima sisao sa broda i konacno ugledao solidne picetine kako se neusiljeno valja po plazi poput rutave zapaljene lopte od 5 tona. Nije klamfao nista vec godinama, teske mjere celibata i tibetanskih munja su ostavila trajne poremecaje u njegovoj glavi sto se nije moglo reci za Brad Pitta poslije punih sedam godina na Tibetu. Raspomamljen, protrljao je celavu glavudzu i prisao jednoj mladoj i zgodnoj kurvi.

'Noci su teske ovdje, nismo li zasluzili malo bolji tretman. I ti i ja? Pogledaj ovo sugavo more. Samo guta, a nista ne vraca' - govorio je Hong Kong
'Jesam li ja tvoja buduca djevojka?' - upitala je mlada i zgodna kurva klepecuci nanulama - made in Hong Kong
'Kako to tako?' - zbunio se Hong Kong
'A hoces li da postanem?' - neumoljiva je bila kurva, sto je jedna lijepa osobina

Zaprepascen cinjenicama i najnovijim folovima u barenju koka, Hong Kong se tupo zagledao u praznu flasu ruma koja se polako nunala pod samarima fetus cunamija. Odlutao je tako u dane potpune i jedine iskrene retardiranosti kojoj bi se odanicki priklanjao kada god bi izgubio samopouzdanje ili bi osjetio da se polakomio.
Kurva se zakikotala poput rasklimatanog rebra na radijatoru i ponudila mu cigar. Hong Kong nikada nije zapalio, bar ne u drustvu, a sada se zbog malo pice morao ponasati spontano. Nekada je bio prebogat i bez potrebe za komunikacijom, one su same padale k'o gnjile kruske prepune secera jer su prepoznavale bogatstvo i sjaj koji su bestidno isijavali iz njegove aure. Danas, bez cvonjka u dzepu, morao se svojski potruditi i sarmirati krvozedne kurve za deku vulve, decilitar pljuvacke i frtalj uzajamnog znojenja. obJP nije zelio nista osim dobre vecere i dugog sna. Zasto se trositi na gluposti koje ionako nikome nisu dobroga donijele, zakljucio je razumno. Vriska, cika, dernjava i kolaps kapaka pod umorom, praceni histericnim vristanjem poslijeratnih tajlandskih kurvi novije generacije, oznacili su kraj napornog dana na obalama Tajlanda gdje zivjahu znameniti Skaramanga i njegov patuljasti sluga.

Hong Kong se probudio u narucju debele kravetine ogromnih obraza koji su jos vise smanjivali ionako kose i male oci. Zvala se Punku. Bila je poznata kurva koja je ispunjavala debilne zelje. Posto je bila debela, njezina specijalnost se ogledala u zavlacenju penisa ispod pazuha, u prevoje na stomaku, u naslage sala na rukama i nogama, izmedju vrata i glave..
Muskarci su to voljeli jer je bilo gnjecavije od jastuka, a Punku je tako pojacavala cirkulaciju - hronicno ugrozenu salom i suzenim venama. Punku je, uz vec navedeno, pricala odlicne i da puknes od smijeha viceve pa su svi rado provodili vrijeme sa njom. U njenom lokalu je uvijek bilo svijeta zeljnog dobrog humora i masnih perivoja.
Hong Kong je zapjevao izrazito dosadnu kinesku pjesmu sa sjevera o debelim zenama koje nikada ne trebaju smrsati. Punku je poslovicno nabadala mandarin pa se bolesno kikotala i cvrcala od smijeha poput bebe kada zagrize ostru konzervu. Slasno su se poljubili i izasli napolje da osuse znoj. Hong Kong je sjetno pogledao prema luci ali dzunke sa cileanskom zastavom vise nije bilo. Pogled mu se pretvorio u gusto umucenu snernoklu sa grubo sjecenim korama raspuknutih i kospicavih tikvi na glatkom potpazusju Omera Pobrica. Samo usrana pucina sa ponekim depresivnim albatrosom. Doslo mu je da gorko zarida, ali ga je Tibet naucio da se ne preserava, da ne ustukne, pa je samo duboko otpuhnuo i protrljao zube poput kceri jedinice oficira bez vojske.

Iznebuha, jer Travnik je bio podaleko, za mnoge Azijate jos sasvim neistrazen i nedostupan, stigao je obJP. Rasirio je debele obrve i tegobno zakljucio da je dzunka nestala poput Atlantide, roditeljske penzije ili komsije sa Aidsom. Pogledao je prema Hong Kongu, pa prema Punku, pa opet prema usranoj pucini.

'Dje nam je djunka, kolega?' - obJP sa bisernom suzom zalijepljenom u korijenu brade
'Slutim da su je pirati odvukli negdje u neku pecinu poput Sezama i ondje svrsili sa njom za sva vremena' - Hong Kong bolno stipajuci Punkin biceps
'Bice da je tako' - pomirio se obJP
'Hocete li da vam napravim cupavce, drage moje dzuvegije?' - Punku je pokusala unijeti malo nesvakidasnje vedrine u cemerne muske zivote, tipicno zenski, tajlandski i obzirno, dobrocudno i ponizno, komsijski i sirokogrudo, bezrezervno i od srca

'Joj, ljubavi, meni se ne jedu cupavci, ja bih karamelizirane govedine. Sta ti mislis obJP?' - uzjogunio se Hong Kong

'Ja sam odrastao na karameliziranoj govedini i vrlo rado bih se vratio u djetinjstvo, barem na tren, ako vec ne mogu na Novu Godinu' - obJP, nervozno raspirujuci repove nehajnim, a opet do savrsenstva uvjezbanim, pokretima ruku, od vrata ka ledjima.

Punku je kupila divne govedine, i to one sto se na laganoj vatri sa puno luka polako u sherpi kvrcka dok se luk totalno ne karamelizira i istopi... naravno prije nego je dodala luk, meso je preprzila sa svih strana tako da aroma ostane u mesu...Dosta bibera, soli i strpljenja...Kao prilog moze pasta, riza, krompir na bilo koji nacin ili jednostavno komad domaceg hljeba... Jednostavno, ali vrlo KONKRETNO!

08.07.2009.

Hong Kong & Dim Sum 9

Kada je Budha dijelio urbanisticke planove vjerovatno je preskocio Hong Kong - pomislio je komander Bond jedno 5-6 puta u roku od 10 minuta. Redovno se gubio po neprakticnim ulicama Hong Konga, pa se opet trazio, nekada se nalazio, nekada nije, nekada nije pouzdana mjerna jedinica pa se ne mozu pouzdati u nju. Nekim ljudima je dovoljan krevet na rasklapanje, kozne cipele i torbica u kojoj cuvaju tajne. Komander Bond je hitno pozvan od strane promucurnog i pronicljivog, licemjernog i snishodljivog MI6 da im pripomogne oko spijunaze. Osisao se, obukli su ga, zalizao se, poceo pusit, pit, jebat....Ostalo je vec poznato zahvaljujuci onome sto se desavalo izmedju ekonomsko-propagandnih programa. Ukratko, nista od njegove veze sa Dim-Sum. Jednostavno se nije imalo kada. Zlobnici bi pomislili da je to zato sto je ona zuta, a on bijel, ona voli Budu, a on Isusa - tacno je tako, ali u kurcinama - NIJE SE JEDNOSTAVNO IMALO KADA!!!!!
Dim-Sum se ukazalo, valjda u snu, ne znam, nije precizirano, ukazalo joj se da je Hong Kong ziv i da mu treba pomoci. Treba mu neko da place sa njim, da se smije sa njim, da je njegov satelit, da mu lice mije i pare krije, srce da mu dariva i otme istovremeno, po stoti put, svaki put je prvi put..hajmo ruke gore.
Slikovitost ukazanja je bila totalno ziva, skoro opipljiva golom rukom, nemjerljivo i super sretna. Skoro je mogla cvrsto stegnuti Hong Kongovu nabreklu spolnu organcinu i napraviti salto preko nje, pa se najposlije zanjihati o nju i baciti deset metara u dalj. Eto, tako je bio slikovit i raznobojan njen san.
Osisala se na kratko. Trebalo je nesto mijenjati iz korijena, pa zasto to ne bi bila frizura. Oblacila se komotno da joj landara. Trebalo je u potragu za Hong Kong-om a nije znala odakle poceti. Od Japana ili od Shangai-a. Mozda su ga zarobile sovjetske horde pri upadu u Mandzuriju i odvele u Kujbisev da pravi alnasere za Zaporozce. Mozda se prerusio u trgovca umjetninama i zametnuo trag negdje u Singapuru. Mozda je postao delfin pa sada pliva sa djecom i oni ga zovu Fliper. Mozda se sada svima smije iz odraza staklenih casa koje je sam napuhao u nekoj staklariji u Muranu. Mozda je povadio sve zube pa ugradio dijamantske da lakse grize sirovu hranu. Mozda je postao stujardesa i tako nastavio svoju ljubav prema letenju samo iz ugla njeznijeg spola, iz ugla koji samo pita a rijetko odgovara, iz ugla koji postoji i u krugu, iz ugla nikada nerazjasnjenog uprkos patentima koji su nam svima olaksali zivot u 20 vijeku. Kako to tako?

Prosvercala se u srednjem gongu i dospjela u Japan. Svjetlo dana je ugledala u Yokohami, prepunoj smrdljive ribe i izgladnjelih bivsih sumo-hrvaca koji su sibicarili i nudili pusenje za saku rize. Strasno je to izgledalo. Rat je tek minuo, Japan je bio osudjen kao agresor, a Japanci nikako nisu znali kako to tako? Svi drugi su znali ali oni nisu. Tesko je to ba! Ispadnes zaostao, a znas da pravis odlicnu tehnologiju, pa si opet zaostao. Kako to tako?
Dim-Sum se podlo nasmijala jer joj je bilo drago, ko ih jebe, zasluzili su svi da pocrkaju jebo im car majku i oca! Sa Sokoca! Poslije joj je bilo zao, ali zao je bilo i Bogu sto stvori Adama i Evu. Neke stvari ne mozes popraviti. Iskrivljenu viljusku mozes popraviti. Sjebanu Bosch pumpu mozes zamijeniti. Istrosen kuk mozes zamijeniti. Hajde popravi copor gladnih pasa! Probaj, pa ces vidjeti kako ti odlaze najljepsi dijelovi tijela, zauvijek, tek djelimicno sazvakani, jos uvijek vruci i natopljeni jutarnjom kafom. Tvoji a njihovi.
Dim-Sum je otkrila da i Japanke, kao i vecina zena uostalom, vole debele i dlakave muskarce koji nemaju samopouzdanja nego cekaju da ih zene nadopune. Snijeg se osjetio u zraku kroz koji su provejavale pjesme na losem engleskom jeziku..

Generalisimus Ambrosius je predlozio Hong Kongu da ode u Hong Kong raditi za njeno velicanstvo kraljicu. Tamo ce ga docekati novi momak po imenu komander Bond i uputiti ga u cudesni svijet spijunaze i propratnih aktivnosti kojih se ne treba libiti. obJP je mogao poci sa njim ali pod uslovom da drzi jezik za zubima i da se malo osisa i potkrati. Ambrosiusova ponuda je bila zanimljiva. Zapala je za oko obojici i jos nekim Burmancima koji su sluzili za stolom. Oni su je brzo izvadili iz oka kada im je Ambrosius osiono naredio da iznesu njegove papagaje malo da se provjetre. Brod pod chileanskom zastavom je cekao u luci, spreman da zaplovi prema Hong Kongu. Bio je natovaren zlatom i daskama za shalovanje. Posada je bila naoruzana do zuba zbog cestih piratskih upada kojima su brodovi bili izlozeni u vodama Indonezije. Svako je zelio svoj komad neba, a koliko li je to kada je nebo sinonim za beskrajnost..

30.06.2009.

Hong Kong & Dim Sum 8

Tek sto su se oprostili sa orlovima i malo oporavili od dehidracije, Hong Konga i obJPa su skopali crveni mundiri koji su jos uvijek drzali Burmu pod svojom kontrolom. Razvila se borba prsa u prsa u kojoj je obJP usljed svoje dlakavosti dominirao, te je pogusio masu mundira ogomnim dlakurinama koje su im se zapetljale u grla. Neki su povracali, drugi su se mucili i vristali kao udavace. Hong Kong je bio jebeni karatista i slagao je Engleze i njihove indijsko-burmanske trabante kao viljuskar palete u pivari.
Crveni mundiri su onda udarili s boka i bacili mreze na Hong Konga i obJPa. Jebi ga, protiv mreze si nemocan. Tako su ih zarobili.
Hong Kong je pricao engleski kao maternji jer je bio iz bogate kuce, lijep, mlad i pametan. Lako je iskomunicirao svoju situaciju pohlepnim i pijanim Englescinama koji su shvatili da je bolje mrtav konj nego ziv magarac. obJP se cijelo vrijeme slijepo drzao Hong Konga kao orah grane pa su i njemu dali da jede.
Noci na Burmi padaju sa svih strana. Musice se jebu u letu. Ptice povracaju tone bljuvotina i prave gnijezda. Burmanci spavaju tvrdo i na tvrdom. Hong Kong je zaspao u obJP-ovom narucju, opet, a kako bi drugacije.

Daleko od njih, a jos uvijek u Aziji jer je Azija najveci kontinent, komander Bond je pozvao Dim-Sum da izadju na igranku. Igranke su bile za papke i doslje dok je citanje poezije bilo wow. Ipak, znajuci kako poezija djeluje na njen krhki mozak i emocije, Dim-Sum je pristala izaci na igranku. Komander Bond je bio jeben plesac. Englez ba, ali zanimljiv Englez. Dim-Sum je do tada mozda zguzila 15-19 bijelaca i 24-9-orici popusila, a dvojica je polizali. Znaci, imala je donekle iskustva, ali nije nikada isla do kraja - do potpune, bezrezervne, slijepe i glupe zaljubljenosti. Kada je bolje razmislila, zasto bi sada to napravila? Ipak, komander Bond joj je spasio zivot. Sada je ona naslucivala kako je moglo biti u Hong Kongovim gacama. Sada je znala kako bi Hong Kong bio njoj zahvalan samo da se sjetio i da nije bilo rata. Pusti rat, tol'ke ljubavi i romanse je posr'o. Steglo joj se u grlu, a u nogama i ne bas. Zaigrala je ludjacki  i pocela se bacati komanderu Bondu oko vrata, kao mlada boranija kada iskakuje iz pocincanog lonca koji baci kljuc. Njemu to nije ni najmanje smetalo, dapace, dapile, dakoka. Jos uvijek je bio mlad i nije ga propisno zabio u zukve..

'Jeste li vi ruski spijuni?' - ispitivao je mladi porucnik Hong Konga i obJPa
'Ne, ja sam iz Shangaia, to je ono gdje prave tene, a on je negdje od Travnika mescini. Je l' bijase Travnik?' - odgovarao je mirno Hong Kong
'A ako vas mi sada izudaramo hocete li priznati da ste spijuni?' - neumoljiv je bio mladi porucnik
'Kome batina lezi na tudjima ledjima taj batinu nije ni zasluzio?! Ja sam ti ba vlastelinsko celjade, a on ti je obJP' - umorno je procijedio Hong Kong
'A zasto se ti zoves po gradu?' - mladi porucnik
'A zasto se ti zoves po cinu?' - Hong Kong
'A zasto, zasto?' - mladi porucnik se razjario
'Zato, zato'- Hong Kong je bio nepopustljiv

Izveli su ih u dvoriste gdje su stajala dva spremna vjesala. Pored vjesala je stajao dzelat, go do pojasa i sa maskom na glavi. Rame mu je krasio istetovirani francuski kljuc. Kleknuo je na koljena i proderao se - 'Nachoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo'
Hong Kong se molio. Culi su se bubnjevi.
Vjesala su izgledala mocno i inteligentno dizajnirana. Grede su bile od bambusa, cvrsto zakovane i zabijene u zemlju. Mogao si slona objesiti na njih ne bi se svalila.
Dzelat je izvadio mladog tigrica iz ruksaka i nabio mu omcu oko vrata. Tigric se nije branio nego je tuzno gledao prema dzungli gdje mu je bila majka. Predosjecao je da nesto nije u redu jer pogled mu se mutio i osjecao je grube dzelatove ruke kako mu stezu bedra dok mu navlaci konop oko tankog vrata. Trebalo je isprobati vjesala. Tigric je ugledao obJPa i pruzio mu sapice, te jedva, krkljajuci, procijedio - Tat...a!
Odjednom je iz picke materine stigao dzip i u njemu generalisimus Ambrosis sa monoklom cvrsto zagajgarenim na ogromnu nosinu koju su krasili nabubreli kapilari. Digao je visoko svoj mac i naredio da se optuzenici smjesta razaluju, te da se tigric odveze i pusti u dzunglu. Prepoznao je razlicite talente u zarobljenicima i vec imao sjajan plan u glavi kako da ih iskoristi za dobrobit kraljevstva, kraljice, kraljevske porodice i naravno covjecanstva. Znao je da je Hong Kong dijete sa pedigreom, govorio je tecno nekoliko svjetskih jezika, bio je lijep, pametan i naocit. obJP je isto tako bio....visok.
Naklonio se prema obojici i pozvao ih da mu se pridruze na rucku. Hong Kong se zadovoljno nasmijao na ovaj zestoki okret sudbine, kraljice trotoara, koja se surovo poigrala sa milionima drugih zivih bica. obJP se takodjer ugodno iznenadio ovakvim razvojem situacije. Razmisljao je o pisanju pisma. Kako bi bilo lijepo da ima komad hartije i penkalo pa da sroci lijepo pismo i javi svojima da je ziv i zdrav, malo zarast'o i ogrubio u planinskim skrljicima, ali i dalje permanetno njihov obJP-ica.

Ubrzo su opusteno sjedili za ukusno namjestenim stolom od bambusovine koji je vristao od klope. Bilo je tu djuveca sa mangom, burmanske pite od rize i piletine, vruceg curry sosa i meda iz ljepenke, kashmirskog sira uvaljanog u kozje oci, glavusa i americke krompircine. Hor mladih burmanaca je pjevao tihe pjesme, a matori prdonja generalisimus ih je slasno odmjeravao kroz svoj monokl. Volio je zakrkati masnu kurcinu u rumene supcice mladih burmanaca radoznalog pogleda i njezne koze, kose kao vlati trave u aprilsko jutro.
obJP je sramezljivo zgrabio dvije kuhace rize i kradomice lovio pogled generala. Kada su im se pogledi konacno ukrstili, obJP je obilato iskoristio priliku i plasirao upit generalisimusu:
'Kako je u Jugoslaviji, zemlji juznih Slavena - kako se to sada zove?' - obJP
'Dobro im je, kako bi im moglo biti, jebo ih Tito njihov' - generalisimus
'Ti to, a on?' - obJP
'Ne, ne, on je Tito (tea-dough - engl.op.spac), a pravo ime i prezime je Josip Broz' - generalisimus
'Josip? To je jako lijepo ime....' - obJP ceskajuci bradu niz koju su se nehajno kotraljala zrna rize i ulja i bespovratno nestajala u beskraju njegovog runa.

Nedaleko odatle, lucki radnici su umirali od gladi, previse posla i izmucenosti. Neki su crkavali od trovanja hranom, neki od dizenterije, ali uglavnom od stresa. Zene su umirale od upale pluca i cestih abortusa. Drugdje, radjale su se nove drzave i znaci pitanja. Jablani su tuzno hucali pjesme od kojih se ledi krv u zilama, osim one u tropskom pojasu..

29.06.2009.

Hong Kong & Dim Sum 7

'Cemu suza na toplom licu tvom?' - upitao je vidno zabrinuti obJP
'Ma, zima mi je' - Hong Kong ne zeleci da ispadne kinesko-japanska-azijska pateticna pizda usrana i degradirana.
'Dodji k meni..' - pruzio mu je ruke obJP. Sjetivsi se kako su ga ucili da hoda, kako mu je otac pruzao ruke pa se izmicao, Hong Kong se uvalio u toplo krilo obJP-a i zaspao na njegovom predlakavom trbuhu koji je pamtio i bolje dane, a posebno debele kante prepune pive i kiselog kupusa. Zaspali su kao dva maceta zaustavljena negdje u naselju koje ne poznaju i gdje ih je strah svega i svacega, a narocito neartikulisanih zvukova od motora na satelitskim antenama koji su dopirali iz daljine.
 
Dan je svanuo jebacki. Sunce na Himalajima grahne kao preturena mjesalica za beton prepuna orange-juicea. Ulijepe se planine, snjezni vrhovi, orlovi i rijetke konzerve zaostale od ekspedicija.
Hong Kong je osjecao da je doslo vrijeme da se vrati u Kinu. Kina ti udje u zile i lipti kao vruca corba bogato zacinjena. Ljulja ti se pred ocima kao svjeze oprane jambolije ostavljene na parmacima da se suse na uzarenom suncu. Godinama se nije provozao na motoru ili popio sampanjac. Jebo te ovaj zivot monasko-himalajski. Nije to za njega. Znao je, ima ljudi, kao sto je recimo Richard Gere, koji bi se rado mijenjali s njim.
obJP je isto zalio za civilizacijom, ali se plasio da ga ne ubiju sujevjerne bande misleci da je Jeti, a ne obican sredovjecan gospodin iz Travnika. Bio je nenormalno dlakav i visi od svih Kineza koji su tada zivjeli i umirali na tim prostorima. Mlada komunisticka vlast u Kini smisljeno je raspirivala strah medju polusvijetom lansirajuci senzacionalisticke clanke o Jetijima koji zive na Himalajima zeleci time potkopati turizam na Tibetu. Ni kriv, ni duzan, ni Kinez, obJP se morao kriti kao ranjena zvijer bez prava na ljubav i struju. Kako to tako?
Hong Kong je dobio ideju, sto je ok i normalna stvar kada si rodjen bogat. Spustice se sa obJP do Burme i tamo se raspitati o situaciji u svijetu. Znao je da se na Burmi najbolje raspituje. obJP ce glumiti Jetija i slugu, a Hong Kong njegovog gospodara i cuvenog naucnika za hipergalakticku fuziju instituta za umno nagradjene iz Shengyanga. Nesto kao Marti Misterija i Java. Posto je Hong Kong bio izumitelj bespilotnih letjelica, madrfakr Azije, samuraj, karatista, sunca sin, jebeni Howard Hughes Azije, i jos par sranja, dosjetio se zakona Fizike. Ako imas kvadrat krila od cetiri metra onda ti je spustanje olaksano za zbir kvadrata nad oba orla i faktor ucestalosti perja. Bacili su par ustipaka na tanko zaledjenu povrsinu jezera i sakrili se u obliznje skriljce. Ubrzo su na nebu ugledali radoznale i poglupe mlade orlove zeljne hrane i seksa. Vidjevsi ustipke, sto je prava rijetkost na Himalajima, pogotovu poslije rata, orlovi su bez ikakve dvojbe i maksimalno naivno poceli sletati na tanki sloj leda i loviti ustipke. Led se prolamao pod njima kao stogodisnji crijep pod tezinom nove satelitske antene ili spomenika kravi na krovu. Upadali su u jezero kao govna u Eurokrem bez izgleda za spas i uskraceni za posljednji ustipak u zivotu. Ipak, zrno nade se pojavilo u vidu obJPovih dlakurina koje su spasonosno plutale vodom i nudile bolji zivot mladim i glupim orlovima koji su tonuli pod tezinom vlastitog perja. Kljunovima su panicno grabili dlake nade i zivota i bivali izvuceni na kopno, gdje je suho kao u picci ocvale zenturace. Tu ih je sacekivao Hong Kong. Prostirao ih je na skriljce da se osuse i pitao ih ustipcima pjevajuci im lako-pamtljivu pjesmu o Ikaru i Dedalusu i njihovoj naivi. Orlovi su rijetko lojalne i vjerne ptice. Kada te zapamte onda ih se ne mozes otresti. Samo bi ti nesto donosili i oko tebe se vijali. Ko neke tetke jebene. Hong Kong i obJP ipak nisu imali izbora pa su pripitomili orlove, uvezali ih u bespilotne letjelice, spakovali su malo ustipaka, ogledali se u jezeru i jednog zdravog i gospodnjeg dana zaputili se ka Burmi gdje se najbolje raspituje.

Dim-Sum je buncala srednje popularnu pjesmu o nerazgovjetnim glasovima koji izlaze iz ljudi koji pate od ujeda pantljicare. Naglo se trznula i skontala da nije umrla vec da je ziva i u sobi prepunoj debelih babuski koje su umirale od smijeha. Lezale su posvuda po sobi i medju njima, kao zrno rize u sarmi, Dim-Sum. Cudila se i osluskivala. Odjednom je na zidu vidjela uokvireni komad lana i na njemu napisanu pjesmu. Prisla je i procitala pjesmu, odmah se rasplakala, a onda i shvatila ko bi to mogao napisati - James Bond!
Jos uvijek je bila polugola kada je u sobu stupio komander Bond i donio joj kompot od ricinusovog ulja. Pala je nicice od uzbudjenja. Njega je pamcenje izvrsno sluzilo iako je vec prevalio dekadentnu dvadesetu. Pamtio je on kada je ona njemu zasila carape i dala mu konak kada mu je najvise trebao. Eto, ima dobroga i medju ljudima koji nisu zlobni. Dim-Sum je srkala kompot i zavjerenicki odmjeravala Bonda, gledajuci u njemu pomalo muskarca, a vise ocinsku figuru, iako je bio lijep kao slika i markantan kao sahovska figura, te stariji od nje. Mene mladji cesto upitaju za te razlike u godinama i zasto i koliko su one bitne. Pa evo, ponovit cu se, deset godina u devedesetim i nije neka razlika jer je onaj mladji u osamdesetim. Medjutim, kada imas petnaest, a onaj mladji pet, onda se mogu pojaviti izvjesne nesuglasice i problemi u komunikaciji, a naposljetku i u prioritetima. Razlike postoje da bi se lakse ljudi opravdavali i lijecili svoje nedostatke. Gdje se ide stranputicom tu nema mjesta za magistralu i obrnuto.
Bond je imao kosu do pola guzice, tajanstvenu gorcinu u ocima, bio je tek momak iz susjedstva i ispitivao je mogucnosti zaposlenja..

16.06.2009.

Hong Kong & Dim Sum 6

U jednoj od mnogobrojnih krapinskih pecina na Himalajima, rusticno ususkan u raznobojne kasmirske ponjave, spavao je, snom momka iz predgradja, covjek zvani Hong Kong. Odjednom se probudio jer mu je bilo vrijeme da se pokaka. Vatra je pucketala kao zglobovi isprebijanih logorasa, a pecinom se sirio miris pokosene trave i vrucih oblandi. Hong Kong se osvrnuo lijevo, pa desno, kao da prelazi ulicu u nekom gradu koji je imao semafor. Ugledao je jedan zgodan cosak i napravio kolut naprijed. Cosak je skrivao nagib sa glatkom povrsinom niz koju se govno moze pravilno skotrljat' u ambis, u jamu koja je bila preduboka da smrdi kao septicka.
Podigao je svoju monasku odoru i namjestio guzicu iznad nagiba. Blagi lahor mu je mazio supak, sitne cmarne dlacice su se rasirile u lepezu i on je duboko uzdahnuo i poceo mrmljati srednje staru kinesku pjesmu o gradjenju nasipa u cilju sprijecavanja izlivanja rijeke poslije dugotrajnih kisa. Zazmirio je spokojno i poceo prditi, a ubrzo zatim i izbacivati bobicave buthle i kremaste palamare kao masina za sladoled.
Kad je otvorio oci ugledao je bijelu dlakavu gromadu kako mu prilazi i nosi stari primjerak China Daily-ja da se pobrise. Morao je ostati sabran jer da se naglo uspravio ili izmaknuo ispred gromade, vrlo lako bi se poskliznuo na glatki nagib i odletio u gladnu provaliju u koju je minut ranije spremio svoje govno.
Obrisao je guzicu i uspravio se.
Jeti ga je gledao kroz svoje grahoraste oci obrasle dlakurinama kao graktavim arterijama minulog rada.
Hong Kong mu je pazljivo prilazio i konacno izustio - Jeti! - pokazujuci prstom prema njemu

'Moj ti steti' - docekao je Jeti spremno i dodao - 'posra li se to ti u moj spajz, nitkove?'

Hong Kongu su se zjenice rasirile kao japanska fasisticka zastava. Slucajni prolaznik nikada ne bi rekao da je Hong Kong kosook kol'ko je oci izbuljio. Vise je licio na nekog crnca alkoholicara koji umire od ujeda kobre. Tesko je reagovati u takvim situacijama. Mozak zahtijeva kiseonik za rapidnu misao, a pecina na toj nadmorskoj visini je manjkala svega, pa i kiseonika.

'Hoces kamen?' - upitao je Hong Kong, posljednim naporom jer mu je mozak bio pri kraju
'Sta ce mi, ba, kamen?' - zbunjen je bio Jeti
'Pa, kamen po kamen - palaca' - Hong Kong
'E, ako je tako, hvala ti' - Jeti je razvukao usta u obilan osmijeh i uzeo kamen
'Hocemo li malo zaloziti, imam ustipaka i zajednice' - Jeti
'Mogli bi, to je dobra recenica' - gubio se Hong Kong

Dim-Sum je pukla k'o Frondi. Sve je pare sjebala na pjesnike i poeziju. Uzas. Jebem ga, kad dusa pati nema tih para koje to mogu skrpati. Tako je to izgledalo u njenom slucaju. U nekom drugom slucaju zasigurno je bilo drugacije. Zivot je prokletinja i nesnosna obaveza prema sebi i drugima. Tako je ustrojen, da se moras zamisliti o njemu i njegovima kada imas vremena.
Prokurvala se. Pocela se guziti kao nezasita portugalska prostitutka cija modra vulva halapljivo zdere betonske stubove, tankere i rudarska okna. Nije vise mogla izdrzati. Hormoni su prstali, ludi i divlji, podstaknuti orijentalnim zacinima i raznoraznim produktima od rize - strasnim afrodizijacima. Guzila se sjedecki, stojecki, naizmjenicno i jednosmjerno, sa dvojicom Kineza, sa Kinezom, Vijetnamcem i Mongolu pusi, sa grckim mornarem, francuskim farmaceutom, poljskim diplomatom i Singapurcu pusi. Totalno se otela kontroli. Prozivljavala je ono sto vecina zena prozivi sa 55-56. Opustila se zestoko, ljubav je nije htjela, pa je i sama skontala da se vise ne isplati cekati ni truditi vec mrijeti dostojanstveno i sa kitom u ruci. Ne treba ti uvijek oslonac da bi se oslonio. Nekada je dovoljna i naramenica ili tanka dzenarika.

Hong Kong, grad, se gradio, ai, ai-o, radi radio. Trgovina je cvijetala. Pijane Englescine su zadovoljno trljale pjegave rucerde isarane zutilom duhana. Nova elita Kineza se radjala i poradjala, grad je postao potentna luka u kojoj dolar vrti dje burgija ne mere. U jednoj ulicici gdje se prodaje vonjav i ishlapljeli caj, pod prozorom bez zaluzina, lezala je Dim-Sum i gorko plakala, gorko..kao gorki maksim..

Ljubimo se, ljubimo, a ne znam gdje me to nosi.
Mozda nekome, mozda necemu, niposto svakome.
Kako cu ja tebi reci sta je meni,
kada ne znam ni sta je tebi, kako to tako?!@#$%

Gdje da se sretnemo, kada se i ne poznajemo,
tek toliko da se rodjakamo, bar na daljinu.
Evo ti sve moje zlato i tijelo na dlanu,
uzmi ga neka bude i tvoje i moje, odnosno nase!@#%#$%^#$


Nekih 5-6 hiljada kilometera (3-4 hiljade milja) zapadno, dvije siluete su sjedile u polutami i halapljivo gutale ustipke natrackane zajednicom. Ispred njih je pucketala vatra, a iza njih, u Himalajima, su pucketale kosti i zubala izgubljenih planinara i alpinista koji su se zajebali.
Ustipci su im malo dali snage za mozganje pa se Hong Kong konacno sjetio sta je htio pitati.

'Zasto imas tako velike oci?' - Hong Kong
'Pa da te bolje vidim?' - Jeti
'A zasto imas tako velike usi' - Hong Kong
'Pa da te bolje cujem' - Jeti
'A zasto imas tako velika usta' - Hong Kong
'Pa da se bolje dereeeeeeeeeem' - Jeti
'Kako si naucio pricati? Zar ti nisi divlje i primitivno bice - Jeti?' - Hong Kong
'Nisam ti, ba, ja Jeti, ja sam ti otac buduceg Josipa Pejakovica (od sada obJP), samo sam se izgubio proljetos pa sam malo odlakavio i ogrubio u ovim brdima' - obJP
'Tako reci' - glasno je primjetio Hong Kong i prepustio se umoru kao jednom pravom prijatelju u tom trenutku.

Noc je padala okomito, nosena postmodernistickom sjetom i razlozima znanim samo izvanplanetarnim silama nad kojima niko od sudionika nije imao kontrolu. Jos uvijek..

15.06.2009.

Hong Kong & Dim Sum 5

Izgubljen kao moja nepovratna mladost, tumarajuci beznadjem Himalaja, Honh Kong se smrz'o kao slinak neokupanog i gladnog pripadnika mongolskog naroda koji nosi krzamak. Lezao je u cemernom roptaju dok ga je neumoljivi azijski snijeg zatrpavao kao nejaku vrecu krompira bezocno izbacenu iz kamiona i ostavljenu na milost i nemilost zlokobnoj prirodi. Pred ocima mu je prolazio  cijeli zivot, njegov, tetkove domine od slonovace, majcini vikleri, prvi jogurt, stakleni telefon, pire krompir sa lovackim sniclama, boca Metaxe, mace zarazeno tifusom, dva bunara presusena i iscezla, oka dva od Dim-Sum i bazd njenih papuca. Odjednom je osjetio topao zadah na svom licu i po grudima. Mislio je da je dozivio nirvanu i da ce sada uslijediti svecani udar gonga za dobrodoslicu u raj, opusak cigare od najboljeg druga, poljubac nenasminkane zene iznurenog lica. Gresnicki smijesak mu je titrao licem, opustio se kao da mu po glavicu dobuje topla tropska kisa i ispruzio ruku u polusnu. Odjednom je dotak'o nesto dlakavo i grubo. Nesto sto nije licilo na sinteticku trenerku ili kiflicu uvaljanu u vanilin secer. Otvorio je oci, ugledao nesto najstrasnije na svijetu, ispustio stravican krik, i onesvijestio se u beskonacnosti snijega sa Himalaja.
Dim-Sum se probudila u znoju i brzo izrecitovala ambicioznu kinesku pjesmu o gradnji kuce za izbjeglice sa sjevera. Cula je tu pjesmu prije neki dan na trgu Tjenanmen. S nekom tugom u oku i pederskim sjajem na usnama, sjetno ju je ispjevao pjesnik, jado jadni, i sam izbjeglica iz Mandzurije (Manchukuo - japanese, op.spac), bivsi lucki kapetan, a sada skitnica i dusa otrovana poezijom. Dim-Sum ga je odmah primila na spavanje, nahranila ga damplinzima, iscijedila mu par masnih bubuljica, usila garderobu i ljubeci ga u obraz, tutnula mu par dukata da mu se nadje kada bude zapoceo novi zivot u poslijeratnom periodu.
Sada je lezala u kamari znoja i pjevala pjesmu da se dozove, da strese crnu slutnju. Imajuci intuiciju i ostale vjestine azijskih zena, zdravo je naslutila da se nesto dogodilo Hong Kongu. Mozda ga je pojeo vuk. Mozda su ga krvavim kopitama izubijale gladne i mrsave rage. Mozda su ga koscate krave upalih bedara bijesno izujedale. Mozda su ga isprebijale paraplegicne starice, tuznog pogleda i drhtavih ruku i brada..
Nesto mu se dogodilo a bilo je to izuzetno tesko pogoditi. Razlozi su nepregledni i mutni kao Yangtze.

Hong Kongovi roditelji su se preselili u Japan jer nisu mogli izdurati ko deklarisani cetnici u Shangaiu. Kupili su imanje, nekom vise, nekom manje, malo iznad Osake. Otac je ostavio svoju ergelu automobila u Shangaiu. Jedva je prezivio strasan srcani udar jedne tople veceri kada su mu pred oci dosli njegovi cetverotockasi. Patio je muski i dostojanstveno. Godinama je vec pravio Ajfelovu kulu od palidrvaca koju ce pokloniti onome ko mu donese glas o sinu. Zelio je samo jedno da zna - da li je post'o djed ili baba. Golemo je to za nasvojiti, to breme i tolike sibice. Majka je stalno plakala k'o listopad, onaj vodopad. Zvali su je slinavom splacinom i kilavom raspljeckanom granom. I dalje je bila gospodza sa odlicnom sisom, sta vise sisetinom za japanske prilike i poslijeratne okolonosti. Zivjeli su od dijamanata i zlata koje su prenijeli u pedesetak kofera. To je sve sto im je ostalo, pa opet se ljudi nekako skuce, krenu ispocetka sa pogledom u jata haringi ili dominantnu Fudzijamu u daljini. Klimavo je bilo poslije rata u Japanu. Nije se znalo ko ce sta raditi i kol'ko ce se para praviti i od cega. Hoce li se car ubiti? Ako se ubije car, hoce li se svi Japanci poubijati? Zasto i kako zivjeti bez cara? Teske su to dileme i tegobne odluke. Srecom, car se nije ubio, izvukao se sa svim dlakama na glavi i mudima, visi od miliona poklanih, silovanih i rascerecenih, izdigao se kao pterodaktil iznad pravde i zakona, i sretno, galopirajuci, nastavio svoj uspjesni zivot pun filmske muzike, jagoda sa slagom i titularnih pretjerivanja. Japancima je laknulo, pa onda svanulo, sto je i logicno s obzirom da su zemlja izlazeceg sunca. Izmislili su Toyotu, Mitsubishi, Hitachi, Kawasaki, Suzuki, Hondu, JVC, Sony, Nintendo, Sushi, Mangu, Mazingu, Kurosawu..Krenula je privreda i razvoj socijalnog zivota, stigla je i struja.
Hong Kongovi roditelji nisu cekali skrstenih ruku nego ih je odmah prokenjalo jer se para lijepi na paru. Ulozili su u nekretnine i prozvodjace kucanskih aparata i vratilo im se visestruko, u Jenima i poenima.
Tuga se, uopste, najlakse anulira uspjesnom monetarnom politikom. Osim tuge za drzavom. Tu tugu ne razumijem i ne znam objasniti. Moze ti biti zao posla, majke, druga, auta, igracke, gladnog i promrzlog steneta, omiljene tresnje spaljene munjom, ispecenog pileta, sebe samog..ali drzave - ne dosezem, obnevidio sam tu.
Kineski alpski orlovi su nehajno letjeli iznad Himalaja kad spazise velikog bijelog covjekolikog majmuna kako prti nesto na ledjima. Iz te perspektive, pticje, jer su i orlovi nekakve ptice, izgledalo je kao kardan sa mijenjacem na jednom kraju i diferencijalom na drugom. Sta ce straznji pogon velikom i bijelom covjekolikom majmunu? - zapitali su se nijemi orlovi. Hitro se zgledase, pa u cudu i nevjerici, odletise k delti rijeke Gang gdje je toplo i gdje nema snijega da ti srce sledi..

09.06.2009.

Hong Kong & Dim Sum 4

Hong Kong je gledao dvije debele Tajlandjanke kako mu cuclaju nozne prste dok su nedaleki ratari rutinski pljevili rizu. Na pamet su mu pale prve svirale i sandale optocene prepariranim kljunovima orlova i azijskih dugozivih ptica za koje mi u Americi nemamo rijeci. Svirale su mu posebno bile drage jer je na njima mogao odsvirati staru kinesku bolesno-melanholicnu melodiju o jahanju gladnih i izmucenih konja. Bio je nekakav kisan dan, kao od sivog stakla posutog mrvicama i mljevenim mesom. Nebo se cinilo kao dzinovska benzinska pumpa prepuna srusenih vodokotlica iz kojih su curile gromade masnog satarasa. Nije proslo dugo a Japanci su zauzeli i Tajland. Hong Kong se opet pokupio pa zbrisao ispred mobilizacije pravo na Tibet. Ponestalo mu je para pa se on mudro dosjetio - obrijao je glavu, obuk'o mantiju i posto pop! Mrmljao je neke molitve kroz sjekutice, hodao pognute glave i tek ovlas mljackao tokom objeda.
Rat se zavrsio a da on nije pojma imao. Stopala su mu, usljed silnog tabananja, ogrubila kao obrve zapustene djevojke iz susjedstva koja prezire neprirodu. Gore je upoznao Brad Pitt-a koji je proveo punih sedam godina na Tibetu gdje je zalutao kao clan austrijsko-njemacke planinarske ekspedicije. Silno su se zezali Hong Kong i Brad Pitt, no svakom kraju dodje kraj, nekom deblji a nekom kraci, pa tako i njihovom.
Neposljedicno i osrednje intrigantno, Dim-Sum je naivno vjerovala da ce Hong Kong u vihoru rata otici bas u Hong Kong, ali eto, on nije, a ona jeste.
Prokrijumcarila je sebe u kutiji za srednji gong i usla u Hong Kong, te u njemu pokrenula biznise - auto praonicu, dumplings u pola s lukom za djake i casove tanga u poveceri rane. Kako uspjeh prati uspjesne brzo joj se isplatilo.
Mao Cedung i njegova ekipa su pobijedili Chang-Kai-Shak-a, srusili most na rijeci Kwai i naspicili kapitalizam pravac u Taiwan. U Hong Kongu, tradicionalno britanskoj praonici para, nista se nije zancajno promijenilo. Kina je ostala stalna prijetnja koja ce vremenom postati i najveci poslovni partner, a Dim-Sum je samo brojala krajcare. Kineska burozaska elita i krema iz cijele zemlje se nagurala u Hong Kong. Puni para ko pekara germe, ovaj sperme, naprcali su se svi na tih par kvadratnih kilometara stjencuga i poceli graditi ekonomsko carstvo, pod polupospanim okom pijanih Englescina kojima su ionako titule bile najbitnije. Dim-Sum je zasukala rukave i pokazala svima svoje tetovaze! Imala je zmaja, pa jos jednog zmaja, nekoliko manjih zmajeva, te dva zmajceka.
Radila je previse, da vise nije ni znala stati. Nije znala kol'ko je dosta. Samo je radila, tako da nije stigla ni da ima neredovne seksualne odnose, a kamo lee redovne obroke, ovaj odnose, u zavisnosti od ugla posmatranja.
Hong Kong je guzio k'o lud. Ali u kurcu. Tibetanski popovi ne prce meso, samo biljni svijet. Nije to bilo ni lose, jer je takvim nacinom zivota uspio izgraditi savrseno balansiranu prirodu i nacin izrazavanja. Malo darne chunu kamilicom ili razguzi lubenicu i poslije je miran do podne. Steta nikakva, a ovce na broju. Ih sta bi dao za ovcu tih dana, heehehehe. Jednom je otisao u setnju i izgubio se u Himalajima. Bilo je hladno, neprijatno i neprakticno..

U to vrijeme je bilo veoma popularno javno citanje poezije na svim malo jacim mjestima u gradu Hong Kongu. Zaljubljenici pisane rijeci su zaneseno recitovali stihove od kojih se ledi mozak i puca lobanja, prste uspomene i zavrulji krv, svrab te obuzme i neka milina svemirska, k'o da kakis. Svega je tu bilo, kad je nesto moderno i popularno nema tu izvlacenja. U opasni kovitlac poezije, nesvjesno i iznebuha, kao i vecina mladog svijeta, strmopizdila se i Dim Sum. Tlo se izmicalo pod zemljom, a glava je odletila preko Himalaja do Julijskih Alpi. Poezija opija opasnije od opijuma ili mirisa ocevih iznosenih gaca. Ulazi u tebe kao nezvani gost kojeg ne mozes sprijeciti da udje na rodjendan ili rostilj. Nemas nikakav izgovor, i jos, povrh svega, gostis ga svime sto imas, gledas da mu je udobno i toplo, ususkavas ga najboljom posteljinom koju si ostavio sebi za spavanje praznikom, nosis mu caj i fortune cookies u zlatnim soljama i cinijama izrezbarenim negdje u Armeniji. To ti radi poezija.
Dim-Sum je svaki dan odlazila i slusala naprdjivanja pjesnika, sa osmodnevnim bradicama (kinezima sporije raste), kako recituju pjesme o nepravdi i bolesnom djedu koji nema za lijekove, a volio bi unuku ligure napraviti, i padaju u divlji trans, ociju preklopljenih u polusan, glava usmjerenih negdje na mnogobrojne uzbrdice, tek gore gdje samo zmajevi doruckuju i avioni lete.
Dim-Sum nikada nije cula nesto tako divlje i inspirirajuce, nesto tako lijepo i cudnovato, svijet za sebe, dubine nespokoja i cari ilustracije, ocaj, mladost, starost, porodicne svadje, neznanje, pohlepa, dijamanti i osvjezavajuci napici koji suzavaju zile i uzrokuju slog. Zaljubljivala se k'o nepripitomljena kobila, svaki dan u novu pjesmu, u novog pjesnika, a oni su se grebali za sendvic, kafu, garderobu, besplatno pranje auta, cesalj, put u Vijetnam na more. Gulili su je s guza i sprijeda, a ona, sirotica, iznova je prozivljavala svoju burnu ljubav prema Hong Kongu, onaj Hare Krisnhni, kroz svaki stih, svaku rijec tuzno iskukanu, iz tamnih usta vjestog poete..

05.06.2009.

Hong Kong & Dim Sum 3

Dani su prolazili a godine se nizale kao dzakovi cementa u stovaristu koje slabo prodaje a puno narucuje. Nekome godine ne znace nista, a nekome znace bolje ista nego nista. Godina se ne treba bojati nego ih treba tjerati vatrom - vjerovali su stari i mladi Kinezi. Tako je vjerovala i Dim-Sum koja je nosila dvije baklje zapojasane na oskudne bokove. Tjerala je godine i zle duhove, te komarce i prdibube. Tjerala je po svome, sto bi rekli uceniji ljudi.

Rat je uzeo zamajac, pa je kao i svaki drugi zamajac - potrajao!
Dim-Sum je zaboravila Hong Konga, al' u kurcu. Nosila ga je u srcu, a to je pun kurac. Hong Kong nije zaboravio Dim-Sum. Ona mu je spasila zivot, a to se ne zaboravlja, osim ako se ne umre, a onda zaborav i nije tako strasan. Pamtio je on dobro, jebo ga cuko. Kao da je neki pretek'o tih godina, hehehe.
Neumitno i vrlodobro, snazni monsuni su zapljuskivali Shangai i pogranicna podrucja, nanoseci pjesak, sljunak, dlake i pokvarenu rizu svuda u radijusu 25000 povecih dzunki. A pored toga trebalo je ratovat'.
Dim-Sum je radila kao kurir i kao bolnicarka, radila je kao radio-amater i barjaktar, povremeno kao zena-borac, a nerijetko i u glazbeno-kreativnoj ceti gdje je pjevala srednje narodne kineske pjesme sa juga i radila na timbildingu. Vjerovala je u Chang Kai Shek-a i u bolju buducnost kapitalisticke Kine u kojoj ce svi bogati biti jednaki, a siromasni nejednaki. Nocu je krisom, pod mjestimicnom mjesecinom, ucila  Kung-fu i engleski jezik. Znala je da ce jednog dana doci i jedno i drugo na red. Sto ti je zenska intuicija. Kad neko vidi daleko iza tudje avlije. Is'o joj je gerund, sto je i prirodno za Kineze.
Nije se htjela zaljubljivati u druge muskarce. Cuvala se za Hong Konga, ovaj Hare Krishnu, i niposto nije htjela zaprljati osjecanja i medjunozje nekom drugom bojom, alatkom ili crvenilom. Ljubila se sa svima, pa i sa curama, nekima je popusila, ono gerilski, nekom polizala, ali se nije guzila. Normalno!
Hong Kong je, cim je stao na noge i opet se proljeps'o, odma' zazdio tatin Bugatti i zbrisao od mobilizacije, daleko prema Tajlandu, malo u kurve, malo na more, malo na Pad-Thai, malo na Pad-s-Ew, malo li je. Kako Kina u ono vrijeme nije imala autoputeve, precicama i sokacima znanim stigao je do granice sa Tajlandom. Otanlen je, polako pjehe, vodjen nekom slijepom zeljom za normalnim zivotom i ovozemaljskim sokovima, diskretno presao granicu nosen krilima srece i porodicnog odgoja.

Cudne se sudbine isprepletu u selu, a kamo li u Kini koja je brojala stotine miliona jedinki u to vrijeme. Koliko je samo to sudbina i isprepletanja, dijalekata, bradavica, noktiju i dzigerica - da se sve stavi na kamaru moglo bi se pola planete grijati na drva.
Elem, vihori rata nose i sretne momente poput zdrave hrane i biljnih osvjezivaca. Vihori rata nose ratne ljubavi i ratne zgode. Vihori rata nose ratna prijateljstva i ratne rane, moj dragane (dragon - chinese, op.spac), moja jelo dodji mi na posijelo..

03.06.2009.

Hong Kong & Dim Sum 2

Nebo je bilo prekriveno japanskim avionima koji su proizvodili strahobalnu buku. Izgledalo je kao jeftini sivi itison iskrenut naizvrat i posut secerom. Invazija Shangai-a je pocela a da to niko nije osjetio. To je bilo zato sto televizor nije bio ni izmisljen, a Internet nije postojao. Stanovnici  Shangai-a su se prepali jer su znali da ce dobiti bombu na glavu, sto nije nimalo lijep osjecaj.

Dim-Sum je stalno razmisljala o Hong Kongu alas Hare Krishni. Zene obicno tako razmisljaju o lijepim, mladim i bogatim muskarcima jer im oni dolaze u snove i javu. Tada zene pate i izmisljaju gluposti. Tako je i Dim-Sum odjednom pocela govoriti dubokim glasom i pjevati muske kineske pjesme o izradi buradi od razlicitog drveta.
Ljudi i zene oko nje su se pravo ibretili na to njeno ponasanje i nagle promjene u raspolozenju. U to vrijeme PMS nije bio stigao do Kine tako da se zene nisu mogle vaditi na to. Dim-Sum je mudro cutala i skrivala svoju tajnu da je vidjela Hare Krishnu i ljubomorno masturbirala u mraku svoje oskudne i sirotinjske sobe u koju ni misevi nisu htjeli ulaziti kolko je bila hladna i neprakticna.

Hong Kong je dosao k sebi i shvatio na brzinu da se nesto desilo. Ogledao se na rezervoar svog sjebanog motora i vidio rane na licu. Tada je skontao da se razbio i da je dobro ugruvan sto bi moglo imati trajne posljedice na njegovu ljepotu, mladost i samopuzdanje. Noga ga je strasno boljela, tako da nije mogao hodati, ali su mu ruke bile samo malo izdrljane i zguljene. Popeo se na ruke i prehodao 15-16 duzina vozova sa pet vagona na rukama do svoje luksuzne vile, na luksuznom imanju, pored luksuznog odmaralista, gdje je sve prstalo od luksuza i luksuznih automobila, luksuzno opremljenih.
Njegova majka, izrazito lijepa i korisna zena, bacila je ogromnu lepezu kojom je hladila svoje vruce sise i potrcala sinu u nespokoj, ovaj u susret. Kada ga je vidjela razvaljenog ko da ga je pregazio Fap, a poslije ga izjebalo deset debila i pet robijasa, pa ga onda pripadnici romskog naroda pljuvali..nije joj dobro doslo. Jato sluzavki je istrcalo sa secerom i vodom da okrijepe i vrate u stanje razuma ono malo majke od Hong Konga. Uh. Naglo je smrsala od tuge, tu na licu mjesta, u behuti je izgubila 10 kila. Sluzavke su izgubile po 30-40 deka, svaka.
Otac Hong Konga, castan mudrac, pomalo zamisljenog pogleda, koji nije bio djecacki, vec vise temperamentan pogled muskarca koji se lomi oko neke vazne odluke, skiljio je sa verande. Mada, varao je u tome, jer bi iste poglede odasiljao i kada je srao i kada je prao svoju bogatu ergelu sportskih automobila. On je to jutro likovao zbog japanske invazije. Krv mu je proradila, bilo mu je godra, jebi ga. Zene se nisu mijesale u politiku, ali su se i one znale veseliti kojecemu. Poklonima ponajvise.

Hong Kong je bolno zajaukao noviju kinesku pjesmu o mladicu koji juri za zivotom, ali ga zivot ne stedi, vec ga na iskusenja mece. Otac ga je gledao sa ledom u ocima i vatrom u grlu, sto od konjaka, sto od galopirajuceg raka. Sada, kada je Japan stigao kod njih, njegov sin se razbio ko picka i on, vlastelin, ne moze docekati ugledne mudonje i japanske oficire sa takvim ulemanim sinom. Uzas. Mogu misliti kako mu je bilo.
Dovedeni su najbolji doktori Azije da pripomognu Hong Kongu oko brzog i uspjesnog oporavka. Cijeli konzorcij ljekara, slozio se da bi Hong Kong ost'o invalid da ga Dim-Sum nije zalijecila. A mozda bi post'o i debil i glup.
Hong Kong se samo kroz mjestimicnu maglu prisjecao te dvije gorde crte od ociju, ispod rijetkih obrva, kako mu se smiju. Sjecao se smrada Dim-Sum papuca, mirisa benzina i cerekanja pacova. Soba mu se okrenula, konzorcij ljekara mu se uvecavao u gigantske dimenzije i on je, hvala kurcu, zaspao.
Ceste izreke su to vece sipane iz rukava mnogih japanskih i njima naklonjenih intelektualaca koji su se skupili na derneku kod Hong Kongovog oca. Raspravljalo se o svemu i svacemu, uglavnom o tome ko je koga jebo i ko s kim spava i kako se ko oblaci i nosi..
Noc je padala sa svih strana jer je trebalo cekati izlazak sunca koji je, htjeli to Kinezi ili ne, ipak dolazio iz Japana kao i agresija na njihovu zemlju. Malo bombi, malo sunca - eto ti Japana!
Telefunken radio prijemnici su u to vrijeme dolazili direktno iz Njemacke jer globalizacija nije uzela maha, a i Telefunken je bio ono sto vise nije..


Noviji postovi | Stariji postovi

Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
<< 03/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Buci buci buci

Before you make a click
Fiction (from the Latin fingere, "to form, create") is storytelling of imagined events and stands in contrast to non-fiction, which makes factual claims about reality.


BROJAC POSJETA
155488

Powered by Blogger.ba