Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju

nemoj vise plakati, sada klepeci nanulama

20.03.2009.

Poljubac druga crne kose i oholost glumice

Evo, vratio sam se onako kako samo ja to znam - trotoarom. Imam jednog jarana koji mi s vremena na vrijeme posalje poruku i zavrsi je sa poljupcima. Nesto tipa - ljubim te. Meni pravo poglu da mu vratim istom mjerom. Ja obicno kazem nesto kao - zivio, nek' te sreca prati i slicno. Kako da mu odgovorim? Ljubim i ja tebe, popusim ti i poslije zajedno drkamo? Hajde da je fora i da se zajebavamo, meni nije nista strano, ali nisam sa njim na istoj frekvenciji kao sa, stajaznam, mamom recimo. U teske me muke bacas buraz, lutalico i sharove!
Gledamo zena i ja neki film sa Merilin Monro i ja se prisjetim da kao mlad momak nikada nisam mogao gledati filmove sa njom jer sam uvijek znao da nikada necemo biti skupa pa mi je bilo sranje gledati pod takvim dojmom. Bas sam to nekako licno uzimao, tu njenu karijeru i moj zivot i nase dodirne tacke. Mladost pustinjska i zivot u gradu bez bracne luke.

27.11.2008.

Raskrinkana estrada - J.Z.

Voljela je francuske drame i sendvice sa mortadelom. Ona, Jasna. 'Malo rajcice sa strane, materet', je l' jasno? - rekla bi slasno. Jasna. Zla, zla Jasna. Gdje god bi dosla  samo bi tersala i  sikterisala sve sto stigne. Zla, zla Jasna. Jasna Zlokic.
Subotom oko 11 bi izasla na rivu i pustala malo kosu, malo zmajeve. Kako kad. Jednom joj je zmaj odletio i ona se shrvana tugom za zanimacijom drugom osisala. Na paz i na siske. Na konjicu. Sjedila je na konjicu dok ju je teta Zakira sisala. Valovi plave kose su nestajali u bespucima keramickih plocica unisex frizerskog salona, diskretno ukrasenog posterima iz Brava. Norveskog Brava.
Jasna nije ni znala da je bila skitnica. Mislila je da je samo zena, a i to je previse. Seks je nije ni zanimao. 'To je za sirotinju i slabice' - ponavljala je kao mantru. Jasta, dok nije upoznala Kicu Slabinca. Slabinac, ali samo u vodi. Na suhom je Slabinac postajao Batina. Slabinac je u Jasni pobudio fucking shit od emocija i glasovnih mogucnosti. Spretno je Jasna otkrila da ona treba da zapjeva i da prenosi te emocije svojom pjesmom. Kao sto se krv prenosi tijelom i zemlja kiperom. Tako je i Jasna postala jasnija svima koji je nisu ozbiljno shvacali. Zahvatila je mikrofon i jedne tople ljetnje noci zapjevala iz ciste dosade, a sve zbog jedne crne zene. Tako je sve pocelo, ostalo je tajna.

26.11.2008.

Raskrinkana estrada - H. Ð.

Grbavac je pokucao na vrata stana na drugom spratu. Vrata su se otvorila i ukazala se sjajna prilika djevojke u sutonu tihom. Oci srne boje crne su strijeljale grbavca pogledom ispod obrva. Njenih. Grbavac je isukao ............................................ i zabio ga u djevojku, taman ondje gdje ... ...... ........ .. . .........., dok je slaba sijalica umirala pored lifta ispustajuci posljednje uzdahe strasti i tih sranja. Niko ne zna kada je grbavac izasao. Niko ne zna ko je grbavac. Niko nista ne zna. Djevojka u sutonu tihom je sada ..... . .... ........
Dani su teski, olovni, bakarni sa pepeljastim motivima iz elizabetanskih bajki i domorodackih gaca. Noc guta maceve i ne stuca pri tome. Negdje u dolini, pod mostom, lezi ....... ......... .........
Kako doci do njega, do nje, do toga necega sto bi svima pomoglo da otkriju misteriju i stave tacku na porodjaje koji potresaju grad. Kako do toga? Kako do .......
Ovakve i jos gore vijesti su kolale kolut naprijed, kolut nazad, gradom, i ljudi i zivotinje su se bojali. Biljke su bile suzdrzane.

Momak, decko, po imenu Haris Ðinovic, sjedio je na svom omiljenom konjicu i djihao ga. Konjica. Bezbrizno se ninao u ciganskim ritmovima vjetra i zadovoljno sukao mrke brke koje je jos dobio kada se rodio. Nije mario on, a ni mario nije on. Haris je zelio biti pjevac. Zelio je, ustvari, biti zabavljac, jebac i presretac, a ponesto i zapjevati usput. Posto su vremena uskoka, poskoka, hajduka i njihovih unuka davno prosla, Haris je razmisljao. Iako ne izvorno Rom, a ni Ram, imao je njuh za afinitete nacije i mentalitete plebejaca. Znao je, imao je, navikao je.
Bezbrizno djihajuci konjica nije ni skontao da je zaspao i poceo mjesecariti. Nije ni primjetio da je sisao sa konjica i nastavio kaskati na vlastitim nogama u pravcu doline, u pravcu ispod mosta gdje je bila znamenita muzicka kuca.
Djihao je tako Haris, spokojno sklopljenih ociju, sa brkovima koji se talasaju kao crna psenica za crni hljeb i crno ispod nokta. I ne budeci se, naletio je na preskakalo i zapetljao se u bodljikavu zicu. Tu je jauknuo tako glasno, tako silovito da se prepao samog sebe. Cuvsi svoj glas kako odjekuje brdima rasirio je krvave dlanove i poceo sam sebi aplaudirati. Ptice su u nemiru izletjele iz gnijezda, konji su se uznemirili, krave su pocele davati mlijeko. Zene su se naucile sminkati, turizam je procvjetao. Porodjaji su prestali. Haris je otkrio glas. Ðin i viski su postali - Ðinski. Izmisljen je sladoled u kornetu. Tako je sve pocelo, ostalo je tajna.

25.11.2008.

Raskrinkana estrada - Z. Ć.

Karavan se vukao cestom vijugajuci kao dzinovsko mlohavo spolovilo. Povremeno bi se culo kihanje gospodja iz karavana i poneki jauk djece sa upalom slijepog crijeva. Mufloni su se napenalili na obliznje vrhove i budno promatrali karavan upotpunjujuci tako sliku i priliku nasu bosansku. Nasusnu. Karavan se vukao na Jadransko more. Odjednom su se zaculi pucnji i karavan je stao. Mufloni su se uznemirili i zbrisali u cemprese. Cuo se krljav glas - 'stoj ili pucam'!
Na cesti, na konju, stajase razbojnik Zdravko Colic. Lopov. 'Dajte mi da jedem' - urlao je i vitlao brezovim stapom. Donijeli su mu malo da prezalogaji. Nosili su ljudi pastete, paradajz, krastavce, salamu, mesni narezak, cajnu kobasicu, marmeladu, zdenku, margarin i sok u tetrapaku. Zdravko je mirno gutao dok je karavan odmarao. Odjednom je Zdravko uzjahao konja, zamahnuo kaziprstom prema putnicima i izgubio se u krateru vulkana.
Nije se dugo znalo za Zdravka osim da je bio zdrav ko dren. Karavani su mirno prolazili, svijet je isao na more, Zdravko je nestao u oblacima maste obicnog covjeka, domacina. A onda su krenule fliperane.
Nicale su kao gljive poslije duge i vlazne februarske noci. Fliperana ovdje, fliperana ondje. Fliperana tamo, fliperana 'vamo. Zdravko je ostavio razbojnistvo i navuk'o se na flipere. Tiltov'o ih je i noc i dan i dobijao zivote. A onda ga je jednom stresla struja i spucala ga direkt u mozak. Vrisnuo je kao drekavac, ali je to nekako lijepo i muzevno zvucalo. Fakat, onako iz duse i toplo kao poruka iz unutrasnjeg dzepa. Malo se pribrao i probao fliper, struja je mirovala. Okrenuo se da zatrazi zeton a iz grla mu se prosuo krasni falsetto - 'Ja bih jos igrao, daj mi pet zetona' - je zazvucalo kao hor uvjezbanih beckih djecaka. Zdravko nije ni znao da je na fliperu do njega igrao cupavi Kornelije Kovac i pokusavao da nadje inspiraciju. Tako je sve pocelo, ostalo je tajna.

17.11.2008.

Gdje god dodji ti jednog rodjaka posadi

Sanjao sam ih. Malog debelog rodjaka spicastog lica, slinu koja me je tuzakala da pusim, a grebao se za pljuge od mene. Smrdljivko debelih i bijelih butina koji toboze nije drkao <quote> jer se tako rasipaju djeca </quote>, a imao je sisetine k'o Alma Ekmecic. A kao nije drkao. A sisetine porasle same od sebe. Like, you know, like totally ti vjerujem. Imao je izbacene zube kao zec i zmirkave male i zutodvratne oci stakora. Neprestano je glasovito gutao pljuvacku i nadsve bio odvratan lik.
Da skratim, farmerke su mu se uvlacile u glibavu guzicu i 24/7 ih je morao izvlaciti iz kenjare, uz povremeno pimplanje medjunozja zbog ventilacije. Cek samo da se ispovracam....pa cu nastaviti.., uh, selcer molim, da, da..moze limun, i koru hljeba. Elem, sanjam ja tog rodjaka. Sjedimo u njegovom dvoristu koje je njegov babo, a moj dajdza, daidja, dajo, ujak, ujo, ustasa, uh to nije taj slijed, elem, taj njegov babo napravio popola sa svojim rodjenim burazerom, koji mi je dolazio to isto sto i rodjakov babo, kao kada imas patiku pa otisak te patike u pijesku usporedis sa ovom kojom si to napravio i otkrijes da je to isto - eureka - cest uzvik u krizaljkama. Ali ne kao zla sestra, vec dapace, dobar brat.

Napravili oni tako kucerinu i njihove gospoje, dva nepismena gnua sa minivalom, se pocele svadjati i braca vise ne pricaju. Boli me kita, meni ni iz dzepa ni u dzep. Bila je uvijek ograda izmedju tih njihovih polovina, ono seljaci jebes im lijehe. Nisam ih vidio jos od prije interneta, znaci stvarno smo bliski. Sanjam ja tu avliju tako i odjednom tamo jebeni kineski zid izmedju bratskih avlija. Rodjak, cibavi hematom, nije se nista promijenio, znaci i dalje maksimalno odvratan, ljigav i privlacan samo krampi, sjedi u lezaljci, ljulja se putenim debelim nogama, zmirka krembilnim ocima i nesto brblja. Otkud ovaj zid - pitam. Pa napravili zbog ovih preko. Mnogo su dosadni i seljaci. St. Sto niste napravili, hmpf, vikendicu ili bar jos jednu kucetinu, mozda otisli do - mora? Ma koji ce nam kurac kad imamo kucu - zmir, zmir - pitajuci se kako imam tako glupa pitanja.
Zelio sam se probuditi jer nikada nisam volio da vidjam lica i slusam jadne prepirke tih jadnih ljudi koji su mi, nazalost, familija. Jesam zlopamtilo, jebo. A to nije lose, nije lose biti zlopamtilo. Sta fali? Evo ja sam i dobropamtilo i zlopamtilo. Sta sad?! Kad-tad!

Probudio sam se i pitam se kako ta familija sada izgleda. Da li je neko umro i te fore. Vjerujem da bi mi stara javila, jebi ga. Kontam, bilo bi fol naletiti i praviti se slucajni turista i onako upitati poneku, predstavim se kao neki drugi pjevac, stajaznam - Bono Voks ili tako neko, malo navrnem sa zenom u to selo i kazem - joj izvin'te, moze l' se 'vuda do Firence? Ono, pricate li? Bas su vam lijepi ti zumbuli? Je l' se tako zove to cvijece? Ah, ma ne bih svracali, mi smo, znate, iz Amerike i nismo navikli na takvu spontanost i susretljivost. Pa vi ste naprosto divni. Da li sve strance svratite tako srdacno? Strance uglavnom, bice. Jao kako lijepe kajsije. Vi kalemili? Nevjerovatno. Draga, molim te izvadi nasu kameru da snimimo ove krasne uzorke. A imate i paunove? Jako su lijepi. Tako classy. Kako se zove ovaj muzjak? Rambo? Jao, slatko, bas onako za pauna.
Onda bi se iznio sladoled koji je Kristl sama zamijesila..
I pao bi meteorcina od 15 tona, na sve nas.

11.11.2008.

Slucajna demonstracija sirove energije

Moj rahmetli stari je imao nekoliko odlicnih pornografskih magazina iz 70-ih. Full colour, made in Denmark. Nesto kao Sex Injection ili slicno tome. Nista tekst, samo karanje.
Nedugo posto se stari preselio u vjecna lovista iskopao sam te magazine i poceo ih pozajmljivati raji uz strogo pravilo da mi ne ulijepe stranice (ovdje LOL).
U magicne odaje masturbacije sam usao spontano sa cijelim drustvom. Muskim. Drkali smo skupa, svako sebi (ROFL), kada god bi se za to ukazala prilika. To je pocelo prije sveopste navale VCR-a, kada smo se sluzili stapom, kanapom, mastom i memorisanim uspomenama zena i djevojki sa bazena koje su nosile svijetloplave, svijetlozelene i bijele bikinije. U modi su bile dlakave mindze, takvo je sretno vrijeme bilo.

Jednom tako izasli mi pored rijeke, zabili se u neko zbunje, izvadili kojekakvu literaturu, zavukli ruku u gace i izvukli sta je ko ponio od kuce, a ko nije taj je uzeo komad drveta ili praznu flasu, i krenuli sa samozadovoljavanjem. Modro-zelena rijeka vrluda, mirisu boje, ponegdje neka zalutala konzerva i tamni obrisi olupine od pezejca, nase kite strce iz trave i veselo se suncaju na proljetnom suncu. Smiju se jedna drugoj. Fellini. Rotta. Nebeska kapa i vruca cuna.
U jednom momentu se okrenem iza sebe i vidim obrise nekoga kako cuci i posmatra nas. Navucem brzo gace i uspravim se, a prilika i dalje cuci. Kazem jaranima za tajanstvenog posmatraca, ustanu i oni, a prilika se pocne glasno smijati i vristati - aaaaaa pederi, aaaaa pederi - i pobjegne kroz zbunje prema cesti.
Potrcimo za njim, vidimo i ko je - Hajrija smrad, ali on je vec odmakao prema igralistu. Dodjemo do igralista a on tamo stoji medju masom raje i prstom prema nama pokazuje. Odjednom se svi okrenu prema nama i smjeskaju se, mrmljaju da smo pederi. Vokri nam. Sramota. Nisam ni izdrkao, pun sam sperme ko pekara germe. Imam energije da sudarim planine i preplivam Amazon. Krivo mi je sto sam peder, a nisam htio to. Krivo je more.
U tom magnovenju, vrucini, crvenilu i pasjaluku, skocim i uhvatim se za tablu od kosa i srusim cijelu konstrukciju. Ode sve u kurac. Puce obruc k'o grisina. Tolika je bila moja seksualna energija. Hajriju sam vidio opet, na Yutelu, kada je poceo rat u Sloveniji. Prica nesto. Pozelio sam da ga malo namlate Slovenci.

04.11.2008.

Prica o Vasi Ludackom 3

Isukala je zlatni mac od 50 kila zlata i prepolovila bure. Voda i sapunica su se raspljeskale svuda po dvoristu ali nigdje nije bilo Vasine donje polovine koju su zlatna jahacica i njen glupi konj zeljno iscekivali. Vasa Ludacki ih je posmatrao sa obliznje grane i slatko se cerekao onako gologuz, pokriven listom od javora taman gdje i kako treba. Iz drveta je izvadio duvaljku, stavio otrovnu iglicu bora i puhnuo prema konju zlatne jahacice. Pogodio ga je direkt u crveni glavic koji mu se vukao po zemlji jer je stalno bio napaljen od mamuzanja zlatne jahacice.

'Aj' - vrisnuo je konj i stropostao se na zemlju. Padajuci tako, pritisk'o je zlatnu jahacicu i noga
joj je ostala zaglavljena. Kada je Vasa ugledao tako sjebanu, sisao je sa drveta i polako dosetao do nje i konja. Izvadio je frulu iz obliznjeg drveta i poceo sviruckati Lambadu. Zlatna jahacica je pocela vristati i plakati.

Vasa Ludacki se samo zagonetno smjeskao i svirao onaj dio Lambade koji svi znaju - 'Shooora dusifoj, kejundjija svami frishoraaaaa...'
Zlatna jahacica je posustala i tvrdo zaspala. Vasa je planirao iznijeti veliki kazan, zapaliti vatru i istopiti zlatnu jahacicu i njen mac i obogatiti se plaho od tolikog zlata. Konja od zlatne jahacice je planirao za cilasa, od zlata kupiti 5-6 salasa, u jednoj ruci dva kalasha, a u drugoj Masha, Vasa harambasa..
Tek sto je iznio kazan, Vasa Ludacki pade na koljena i poce da se tuce po grudima i kukumavce.

Volio je mladu ali glupu
i uz'o bi je za njenu rupu
Ali nije znao, pa je stao
sve je mutno, kao kakao
To ne bira ni pamet, ni srce, nego palidrvce


Vasa je halalio prvobitno ponasanje zlatne jahacice i njenog konja. Kada su se probudili iz dubokog sna, Vasa im je spremio frustuk, taman tol'ko ko'lko treba, a ondak su zlatna jahacica i njen konj otisli pravac na put. Vasa je otisao prekratiti vrijeme praveci kucicu za ptice. U tom trenu, dok je rovio po alatu, naleti na zlatni mac zlatne jahacice. 50 kila cistog zlata. Sirotica mu ostavila da mu se nadje jer se lijepo ponio prema njoj. Vasi se grlo skupilo, doslo mu da zarida gorko, ali je umjesto toga ispustio divlji vrisak, nesto kao - Jupiiiiiiiiii!

Dobio je konje vrane, po livadi tobogane
sat za zlatnim lancem i avion s padobrancem
ali nije imo trebe da je impresionira
nije im'o zene da mu oponira

Upregnu'o je u karuce cilase
obisao sve salase
da pronadje onu koju voli
odao se kafani i tomboli

Kad tamo sjedi njegova mala ali glupa
Na glavi joj rupa, pod guzicom klupa
Ispunjava listic s merakom
a kuci se vraca vlakom

Uleti joj tu Vasa
uhvati je oko pasa
odvede je domu svome
da se zeni njome
To Vaso grome!


Kraj

Leo the Lion urla.

03.11.2008.

Kletva (II)

Hvala Roxy. Da:

1. Zimi redovno nosim duge gace

2. Femke Jansen mi je super zena

3. Nemam fakultet. Lazem, imam na jednom DVD-u, ali se ne vidi dobro jer je padala kisa, tako da se ne broji.

4. Voajer sam

5. Moje prezime nije moje prezime

6. Ne volim nikakve ljudske mirise.

7. Ne mogu upraznjavati seks svaki dan. Nemam takav libido.


Saljem dalje Gambu, Ledomatu, Kidou, Soetu, Mladoj Partizanki, Ribi i Uglju

03.11.2008.

Prica o Vasi Ludackom 2

U sekundi mu je prekipilo, izvadio je katanu iz rupe u drvetu i posjek'o ih sve na gomilu. Oci su im ostale izbuljene u cudu, otkud Vasi katana u ova doba i kako ju je uspio izvuci iz tolipacne rupe u drvetu. Jebi ga, lijepo ih je upozorio. Poslao je kera po pastetarsku sluzbu iz obliznjeg sela, da dodje po grmalje i skloni mu ih sa ociju prije nego napravi od njih fasirane snicle i posluzi ih slucajnim turistima iz Budimpeste uz dvopek i caj.
Bas se bio iznervir'o. Jebote, das mu ruku - jok - daj konja!

Imao je malo kucerine na kraju sokaka
okolo zemlje, tisuce koraka
Na stolu uvijek mesine i sira
Pedeset vrabaca i gajde da svira

Al' je Vasa htio mnogo vise
jer jarani se pozenise
Zelio je konje vrane, po livadi tobogane
Sat sa zlatnim lancem i avion s padobrancem


Smirio se tek kada je legao u bure puno vrele vode i poceo praviti sapunicu i puhati balone svuda oko sebe. Baloni su letjeli prema drvecu i prstali u dodiru sa iglicama crnogoricnog drveca. Dok je Rambo nozem brijao potpazusje nehajno je bacio pogled prema horizontu jer je pomislio da ga neko slucajno snima pa da bolje ispadne, just in case. Nije se zajeb'o, njegovo 7 culo ga nije prevarilo. Nedaleko od Vase, lijevo ako se gleda na Tisu iz pravca Segedina, stajao je konj i na njemu zlatna jahacica, u zlatnom oklopu, sa zlatnom kosom i mamuzama od dijamanata kojima je pobadala konja direkt u muda, pa bi on trc'o brzinom svjetlosti. Zaletila se sa konjem prema Vasi Ludackom i u par skokova se stvorila ispred bureta, seretski ga posmatrajuci ispod zlatne maske.

'Tako znaci' - zlatna jahacica

'?' - Vasa Ludacki

'Kupamo se..sami?' - zlatna jahacica

'Jok, eto kupam se sa hiljadu i jednom noci' - Vasa Ludacki

'?' - zlatna jahacica

'!' - Vasa Ludacki

'Prihvatas li zlatne jahacice na konak?' - upitala je

'Mozda da, mozda ne! Haj' ga znaj!' - Vasa Ludacki

'Od cega to zavisi' - zlatna jahacica

'Od kojecega' - Vasa Ludacki

'Ovaj razgovor nekamo vodi' - zlatna jahacica

'Vodi u slijepu ulicu u kojoj slabiji popusta' - Vasa Ludacki

31.10.2008.

Prica o Vasi Ludackom 1

Kao mladji je strasno mrzio vlastitu popularnost i stepen odgovornosti koji ona donosi. Zelio je biti mlad i lud, a ne mlad, lud i popularan. Uzas!
Medjutim, pravilnim disanjem, zdravom ishranom, redovnom stolicom i povremenim citanjem uspio je odrzati neki balans i postati jedan izrazito senzibilan muskarac, elegantnog pokreta i cestih treptaja oka, uvijek spremnog na znanje. Nije to lako, znamo, ali sve se moze kada se materiji pristupi na pravi nacin i kada te okolina prihvata zbog onoga sto nisi, umjesto zbog onoga sto ne bi trebao biti, kada vec jesi.
Tih godina, cesto je isao u posumljavanje. Bio je goran i prirodnjak, cestit momak, ali osobenjak koji se volio povremeno osamiti.

Jednom devet dana nije
Izlazio iz buranije
Kazu da je bio cudna sorta
Na celu mu se vidjela aorta


Lijepo je znao kopati. Taman je pisao novogodisnje cestitke kad banuse iz sume petorica grmalja, pravo na njegovo imanje gdje je imao znanje za 'sen'cu.

'Caooo' - grmalji u glas'
'Haaaaj' - Vasa Ludacki

Ponudio ih  je medovinom i crnim gruzijskim cajem. Slatko su cugali i mljackali dok nisu zapodjenunli kavgu, prvo sa Vasinim kerom, a onda i sa samim Vasom. Naime i prezime, zbijali su neslane sale i isli su na Vasin pickin zivac sa neprestanim kreveljenjem i ponizavanjem njegove medovine i njegovog cuka koji je spavao u koritu. Upozorio ih je lijepo i pristojno - 'Momci, posto ste se okrijepili, zamolio bih vas da se udaljite sa mog imanja jer vase sale i posalice mi nisu zabavne. Uz to, imam i nesvrsena posla kojem bih se zelio neometano posvetiti prije nego padne mrak i dodje zima, duga i hladna' - rekao je Vasa Ludacki

Otac mu je bio sitni paor
a rodjeni brat - krupni maor


'Hehehehehehehehe, a mi gladni' - cerekali su se grmalji


(to be cont'd)


Noviji postovi | Stariji postovi

Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

Buci buci buci

Before you make a click
Fiction (from the Latin fingere, "to form, create") is storytelling of imagined events and stands in contrast to non-fiction, which makes factual claims about reality.


BROJAC POSJETA
186612

Powered by Blogger.ba