beats by dre cheap

Hong Kong & Dim Sum 3

Dani su prolazili a godine se nizale kao dzakovi cementa u stovaristu koje slabo prodaje a puno narucuje. Nekome godine ne znace nista, a nekome znace bolje ista nego nista. Godina se ne treba bojati nego ih treba tjerati vatrom - vjerovali su stari i mladi Kinezi. Tako je vjerovala i Dim-Sum koja je nosila dvije baklje zapojasane na oskudne bokove. Tjerala je godine i zle duhove, te komarce i prdibube. Tjerala je po svome, sto bi rekli uceniji ljudi.

Rat je uzeo zamajac, pa je kao i svaki drugi zamajac - potrajao!
Dim-Sum je zaboravila Hong Konga, al' u kurcu. Nosila ga je u srcu, a to je pun kurac. Hong Kong nije zaboravio Dim-Sum. Ona mu je spasila zivot, a to se ne zaboravlja, osim ako se ne umre, a onda zaborav i nije tako strasan. Pamtio je on dobro, jebo ga cuko. Kao da je neki pretek'o tih godina, hehehe.
Neumitno i vrlodobro, snazni monsuni su zapljuskivali Shangai i pogranicna podrucja, nanoseci pjesak, sljunak, dlake i pokvarenu rizu svuda u radijusu 25000 povecih dzunki. A pored toga trebalo je ratovat'.
Dim-Sum je radila kao kurir i kao bolnicarka, radila je kao radio-amater i barjaktar, povremeno kao zena-borac, a nerijetko i u glazbeno-kreativnoj ceti gdje je pjevala srednje narodne kineske pjesme sa juga i radila na timbildingu. Vjerovala je u Chang Kai Shek-a i u bolju buducnost kapitalisticke Kine u kojoj ce svi bogati biti jednaki, a siromasni nejednaki. Nocu je krisom, pod mjestimicnom mjesecinom, ucila  Kung-fu i engleski jezik. Znala je da ce jednog dana doci i jedno i drugo na red. Sto ti je zenska intuicija. Kad neko vidi daleko iza tudje avlije. Is'o joj je gerund, sto je i prirodno za Kineze.
Nije se htjela zaljubljivati u druge muskarce. Cuvala se za Hong Konga, ovaj Hare Krishnu, i niposto nije htjela zaprljati osjecanja i medjunozje nekom drugom bojom, alatkom ili crvenilom. Ljubila se sa svima, pa i sa curama, nekima je popusila, ono gerilski, nekom polizala, ali se nije guzila. Normalno!
Hong Kong je, cim je stao na noge i opet se proljeps'o, odma' zazdio tatin Bugatti i zbrisao od mobilizacije, daleko prema Tajlandu, malo u kurve, malo na more, malo na Pad-Thai, malo na Pad-s-Ew, malo li je. Kako Kina u ono vrijeme nije imala autoputeve, precicama i sokacima znanim stigao je do granice sa Tajlandom. Otanlen je, polako pjehe, vodjen nekom slijepom zeljom za normalnim zivotom i ovozemaljskim sokovima, diskretno presao granicu nosen krilima srece i porodicnog odgoja.

Cudne se sudbine isprepletu u selu, a kamo li u Kini koja je brojala stotine miliona jedinki u to vrijeme. Koliko je samo to sudbina i isprepletanja, dijalekata, bradavica, noktiju i dzigerica - da se sve stavi na kamaru moglo bi se pola planete grijati na drva.
Elem, vihori rata nose i sretne momente poput zdrave hrane i biljnih osvjezivaca. Vihori rata nose ratne ljubavi i ratne zgode. Vihori rata nose ratna prijateljstva i ratne rane, moj dragane (dragon - chinese, op.spac), moja jelo dodji mi na posijelo..

Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
http://av.blogger.ba
05/06/2009 05:49