beats by dre cheap

Vuk u stomaku

Sjecam se, bilo je to evo kao pretprosle godine, kada sam u sjajnim markiranim japankama izasao u susret jutru, rosnoj travi, svjezem vazduhu i obliznjoj listopadnoj sumi. Japanke su sjekle travu poput tupog kombajna, a moje su se nosnice sirile i skupljale u ritmu pomahnitalog Yaka, narandzastog od zemlje i vruceg nakon cesanja o grube parmake. Naocito stado ovaca je bezbrizno paslo organic travu i nisu se obazirale na mene i fotosintezu koja je bujala oko njih. Tek sto sam prisao stadu, njezno poput rujanskog slaufa u Veloj luci, ovce su pocele histericno vristati. Tumarale su u panici, sudarale se jedna od drugu, druga na trecoj, a cetvrtoj njusi, peta i sesta se grle a sedma ih toplim dahom grije tamo gdje su meke, osma i deveta se valjutaju i puse papke od desete.... Jeziv prizor. Seljaci su, neopravdano, sumnjali da emitujem neki wireless signal, da imam puno gigaherca, te da jedem puno fibera i da zbog toga ovce obuzima bjesnilo i jeza.

Drugi dan je malo zahladnilo i ja sam opet izasao da jutru pozelim dobro jutro. Obuo sam All Star Converse patike, bilo je svjeze za bosu nogu i japanke. Ovce su kao po obicaju bezbrizno pasle organic travu i nisu se obazirale na mene i fotosintezu koja je bujala oko njih. Prisao sam im i pozelio dobro jutro, onako kako se ovcama to zeli - sa ispruzenim dlanovima i na engleskom jeziku. Nisu se obazirale na mene. Brabonjare smrdljive - pomislio sam. Juce su se prosule po zemlji, u toboze nekoj panici i drmale se kao da su pretjerale sa vitaminima ili mozda pokupile religiju, a narusile mi odnose sa seljacima od kojih sam i sam vukao porijeklo i dobrotu.
Mogao sam osjetiti ostre i zeljne osvete poglede tih istih seljaka, kako me iz potaje sjeckaju na komadice i cekaju da prva ovca zableji pa da me utuku krampama i glavicama luka, dole pored dalekovoda, i kazu da me je udarila struja kada inspekcija dodje na uvidjaj. Vrtilo mi se u glavi od te pomisli. Kako li je tek muzicarima kada ozedne a ne mogu prekinuti pjesmu u pola? zasto pitas kol'ko mi je leta? Zasto svices stani, stani na Moravi? Vratija se Ive, di je bija? Strujala su mi tako pitanja kroz glavu i nestajala u dubinama moje inteligencije koja je dominirala dolinom i protezala se dokle je pogled sezao, pa i dalje prema prhkim Digo oblacima, poput snaznog mlaza autolaka iz nabreklog pipsa. Nadihao sam se cistog vazduha i procistio misli te se vratio u kucu na obilan dorucak bez mlijecnih proizvoda, crvenog mesa, generalno hrane zivotnjskog porijekla, odnosno najeo sam se tresanja k'o debil.

Sledece jutro izasao sam potpuno bos u orosenu travu because that's the way i like it. Nehajno sam bogatio dolinu svojim prisustvom i uljepsavao prirodu i krajobraz. Naocito stado ovaca je bezbrizno paslo organic travu i nisu se obazirale na mene i fotosintezu koja je bujala oko njih. Tek sto sam prisao stadu, njezno poput rujanskog slaufa u Veloj luci, ovce su pocele histericno vristati. Tumarale su u panici, sudarale se jedna od drugu, druga na trecoj, a cetvrtoj njusi, peta i sesta se grle a sedma ih toplim dahom grije tamo gdje su mehke, osma i deveta se valjutaju i puse papke od desete...

'To je od vucijih ociju, mali' - dobacio mi je djuturum koji je sjedio pod obliznjim dalekovodom i grcevito stezao svoj iPad. Gledao je Coolinariku preko Youtube-a i povremeno pogledavao prema ovcama.
 -'Are they yours, these ovce, granpa?' - upitao sam
 -'Jah, moje su i Bozije, as you can see, my son. Boje se tvojih vucijih ociju. Osjecaju prisustvo vuka.'
 - Mislis kurjih ociju, djede?' - Moi
 -'Pa to, kurje, vucije, wolf..' - Granpa

Nisam mogao vjerovati. Mozak mi je vrio i usna mi je drhtala. Diskretna bala se skolutala na moje koljeno. Pogledao sam prema prelijepim kurjim ocima koje su se poput dijamanata rasule po mojim prstima. Njegovao sam ih jos od prvih Najki koje su mi omanjale, a nije se imalo za druge. Moje kurje oci, koje sam ljubomorno cuvao od plejade ucenica koje su zeljele da ih samo malo pomaze i cjelivaju. Otrgnuo sam iPad od starca i pronasao zanimljiv clanak o uticaju kurjih ociju na ovce. Naime, efekat je potpuno identican prisustvu samog vuka. Skandalozno!  Jadne ovce :(. Pokunjen sam se vratio u kucu i obuo carape i lijepe, zaista lijepe, Birkenstock sandale od stavljene koze, boje blijedosmedjeg Pezejca, i vratio se pred ovce. Pasle su spokojno, kao da nista nije bilo. Krv im se odledila u zilama i ponovo je kolala njihovim zanosnim tijelima koja cemo na kraju pojesti mi, ljudi.

Prosle su godine, kurje oci su u jednom trenutku nestale kao sto su se i pojavile - u utorak. Nije mi bilo pravo ali sam se nesto zamislio i zaobravio sam na njih. Tako, had been, sve do prosle godine! Nabavio sam nekoliko pari kvalitetnih cipela. To je ona fora otimanja od osiguranja preko chunga-lunga ortopeda koji posalju analizu chunga-lunga firmama za cipele pa svi uzmemo od osiguranja neku lovu, a nekom i cipele, aman! Nosio ja jedne od tih cipa, spicaste, smeDZe, optocene kafenim koncem, mirisu kao nove. Nazuljalo me. Na malom prstu desne noge pojavio se moj drug - VUK! Stidljivo se nazirao, a i nervi su ga registrovali pa su taj osjecaj odasiljali mozgu koji ga je dekodirao u nekoj formi boli. Cudno. Elem, potrudio sam se da se kurje oko ne nazire vec da se fino formira pa da se opet druzimo kao nekad, te sam uporno nosio te iste cipe. Skontao sam da bi mi dobro doslo da potjeram sve one vjeverice i rakune koji se sepure po parku kao da je ovo slobodna zemlja i da Coca-Cola tece u potocima.

Medjutim, mojoj supruzi se nije dopala ta ideja i predlozila je da uklonim meni dragog stanovnika moga tijela jer nam je kao-jao odjednom postalo tijesno u krevetu. Smislio sam tretman. Prvo, namazem kurje oko Aloya cudna zena bese Verom da ga malo stegne. Poslije toga stavim Tea Tree Oil i nalijepim hansaplast da se to lijepo potkuha i nakvasa te umrtvi do smrdila. Poslije 5-6-7 dana kurje oko se ukloni obicnim makazicama. Podvrgnuo sam se ovom gore navedenom tretmanu  i dosao je taj svecani dan kada treba otfikariti strano, a tvoje, tijelo, a dje je omorika Jelo? Taj dan, nas superintendent iliti domar, dosao je da nam ugajguli novu kadu u kupatilo. Nas covjek, zemljak, ima i brkove i farba i njih i kosu. VOli pivo i ono njega. I mi ga volimo i njega. Nasuo sam mu svecanu casu piva, a ono tamno, lijepo, pjeni se i lijepi po njegovim brcima dok kupatilom odzvanja moj socni glas i gubi se u otvoru za ventilaciju. Zemljak je caskom izasao da donese neki alat, a ja sam iskoristio slobodno kupatilo da se rijesim mog kurjeg oka. Odlijepio sam hansaplast i ugledao prekrasan prizor. Svevidjece oko je sijalo i mirisalo na naftu. Uzeo sam makazice i sa suzama u ocima otfikario kurje oko, isprve. Umjesto u solju oko je odletilo u casu s pivom. Neckao sam se da ga prospem, ali bilo je tamno i sa dovljno alkohola da dezinficira i razgradi oko i pretvori ga u neodoljivu pjenu. Zemljak se vratio i iskapio pivo, stresao se, pa nastavio lijepiti plocice. Ja sam poceo nositi tanke carape sa omiljenim smeDZim cipama i oko se vise nije vratilo. Sve se vratilo u normalu, zivot je ponovo licio na arhitektonsko cudo. Odjednom, zemljak se tesko razbolio. Smrsao je naglo i prestao zbijati sale. Kazu - muci ga stomak. Sjetio sam se epizode sa kurjim okom i gdje je zavrsilo, a sjetio sam se i cudovista iz Osmog putnika, oliti Aliena i kako se otjelotvorilo u utrobi clanova posade. Ne mogu vise da to drzim u sebi..

Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
http://av.blogger.ba
19/01/2011 21:47