beats by dre cheap

Zapisi o planetama

Kako sam stariji sve vise razumijem (na nekoliko svjetskih jezika) ljude koji nakon sto dobiju na lutriji zadrze svoj posao i ostanu da ga rade. Ipak su oni proveli dobar dio zivota radeci taj posao, stekli prijatelje i poznanike, ponekada i supruznike, i na kraju krajeva to je posao koji dobro znaju, a cesto i vole raditi. Lova dodje i prodje, a posao je ono sto nas ispunjava i cini sretnim, pogotovo ako radimo za drugoga. Al' u guzici. Ja bih se odmah ispario u vidu rakete i radio samo ono sto ne smijem - jeo, jeo i jeo. Nasao bih i nesto kreativno i odmarajuce za mozak, nesto kao pcele i ribolov, kupio lijepo odijelo od lana da mi pada kao vodopad u Jajcu i dva tri auta, camac, par motora...koznu jaknu, ma dvije..Zivot cine male stvari sto ne mora biti reflekcija vaseg optimizma, edukacije, spolovila ili sirokogrudosti.

Znaju svi, a znas i ti, da se preko lutrije niko nikada nije opametio jer te novce nije necasno zaradio. Samo osobe koje necasno zarade znaju cijeniti to sto imaju. Ne postoji casno siromastvo, da se tako izjasnim i deklarisem. Ovdje bih pozdravio sve ljude koji imaju nesto da kazu ali to ne znaju izverbalizovati. Pozdravljam i rodjake u Spaniji koje nikada nisam upoznao, ali evo nije kasno ni sada, bolje ovako javno, nego nikako, a tajno, beskrajno.

Sjecam se kada sam bio mlad, a nije to tako davno bilo, evo kao prosle zime. Iako mi je sada 34 izgledam kao da mi je 35. Kako si stariji javlja ti se taj osjecaj nostalgije, koja je ustvari samo prazna sanjarija i nerealna tegoba. Ta nostalgija je ustvari samo umor. Bolje skinuti kakav dobar film i skinuti se i pogledati tragove vremena na licu pa onda baciti pogled u medjunozje i potraziti tragove vremena i zub godina. Kad ono zub - tvrd!

Slusam jedan domaci 'Indie' band. Postoje oni vec 20 godina, ali niko ih nije slusao onda, a ni sada. Prazni, dramaticni i poglupi tekstovi, melodicne strofe. Bas dobro pici. Eto, umjesto da slusam sevdalinke, placem za rodnom grudom, Esmom, Ibrom, Drinom, mladom Marom i ponekim drvetom i livadom u kojima je ostala zamrsena moja mladost nasusna, ja slusam pedere od 40+ ljeta koji misle da jos mogu sprcit' nesto mlado na lake note. Bljuv.
Osjecam da zaboravljam maternji jezik. Nekada sam znao ubaciti neku mocnu rijec, po pravilu u pogresnom kontekstu, i zadiviti roditelje ili suprugu pak. Nekada bi i obliznja ptica se zacudila i zaplakala od ljubomore. Ne radim vise to. Ne zato sto necu, nego zato sto sam obnevidio. Danas sam za promiskuitet rekao poligamitet, ali sta nas covjek zna sta je to svakako..

Sjetim se tako, kada je doslo vrijeme za zendibu, ja sam zaprosio svoju zenu uz zvuke Alabine. To mi je bas dobra pjesma. Ok lazem, ali dobro zvuci. Uvjeren sam da bi svaka prosidba uz Alabinu rezultirala u pristajanju od strane upitanog subjekta. Zasto? Pa prosto zbog refrena, ljepljiv je. Evo zamisli da te neko pita - 'Hoces li mi dati svoju mladost, starost i ustedjevinu'? - a refren dolazi, kulminacija je tik tu do vas. Subjekt hoce da zapjeva refren a mora odgovoriti na tvoje pitanje...voda je u usima, krv navire, evo ga samo sto nije..Gypsy Kings su vec otvorili usta da pocnu sa AAAA....i Ishtar je namjestila svoje usne na AAAA, obliznji prolaznici i zaigrana djeca su namjestili usta da pocnu sa AAAA, samo se subjekt ceka da namjesti usta za refren....i onda brze bolje kaze - 'Hocu' i u istom dahu nastavi sa - Alabina, lolai, ya habibi ya eyni. Eto, tu je tajna uspjesnih ljudi - ambijent i prigodna muzika pomazu vaznim odlukama. Zasto se politicari ili direktori vode na kurve, muziku i klopu kada nesto vazno trebaju da odluce? No, necu ulaziti u detalje, nije to moj stil, imam ja i vaznijeg posla, sto je jedna moja zaista vrijedna osobina i kvalitet, godine iskustva i elokvencija, ukratko - prava stvar!

Kada postanes roditelj stalno nesto razmisljas. Evo ja, naprimjer, stalno nesto razmisljam. Prije, kada sam bio wannabe roditelj, nisam nista razmisljao, tek ponesto utorkom, a i to da ne zaboravim da operem prozore i isklofam cilime, ulijem kucnim ljubimcima i posaljem 2-3 emaila sirom svijeta. Sada se uhvatim kako pricam sa samim sobom. I posvadjam se. Sto nisam ovo, sto nisam ono, gdje mi je bilo ovo, gdje mi je ono, a eno mi prodje minut zivota koji sam mogao lijepo potrositi ispred TV-a. Uzas, kako sam nekonvencionalan i poseban, a istovremeno iskren, odlucan i pouzdan.

Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
http://av.blogger.ba
04/02/2011 04:52