beats by dre cheap

Praznik

Uskoro nam dolazi veliki praznik koji vole svi vjernici, nezavisno jesu li gay ili nisu. Praznik je Valentinovo i dobio je ime po Valentinu Inzku. Da su se Srbi pitali, k'o sto nisu, taj dan bi se zvao Inzkovdan i slavio bi se kao slava sve skupa sa kolacem. Jos dok je Valentin bio mlad, furao busenje kose i ljubio rumene Stajerke, v Utorkom na polku, kolbase i sladilo v hmeljem, strasno se zaljubio. U samog sebe! To je verzija koja se prenosi generacijama u mojoj familiji i ne mora znaciti da je tacna, postoje i druge verzije. Ja sam ovu verziju cuo od moje strine dok smo komili grasak. Neko veli da su ga namjerno namjestili da bude izmedju Nove Godine i mog rodjendana, a neko veli izmedju istoka i zapada, svasta se prica. Sada ne bih ulazio u detalje, sta, kako i kada, u svakom slucaju imamo praznik. Praznik ljubavi za koji se trosi lova, nekom opanci, a zna se kome obojci, deblji kraj i batina. I ja sam, kao i moji oprezni preci uostalom, poceo slaviti Valentinovo cim sam domalo dosegnuo 15-i rodjendan sto je inace bilo cetiri godine prije nego sto je debeli Meat Loaf imao hit I'd Lie for You (And That's the Truth).

Tog dana sam posao na koncert na trgu, vise iz razonode nego iz potrebe da se zaljubim. Moje snene oci su ugledale njene snene oci i tako su nam se nase snene oci spojile u jedno veliko sneno oko, koje su poslije daroviti crtaci ovjekovjecili na novcanici od jednog dolara. Neka im bude.
U tom trenutku je negdje u Crepoljskom munja zaparala nebo i spalila udaljeni zbun sa bobicama. Bobice su se rasule i napisale veliko latinicno 'Ljubav' na uzarenoj zemlji. Negdje u Demir Kapiji umorni seljak je iskopao krompir velicine lubenice. Negdje u Buenos Airesu orao dvometras se zapetljao u plast sijena i grohotom se smijao. Planeta, clanica suncevog sistema, je pozdravljala moja osjecanja i misli. Razmisljao sam dugotrajno poput istoimenog mlijeka i cekao njen znak. Koncert se zahuktavao i pjesme su prshtale kao masne kokice i rasipale se po nasim usnim skoljkama, ociscenim i neociscenim, prepunim malih dlacica koje salju i oblikuju zvuk za receptore koji tu informaciju poslije proslijede mozgu poput elektricnog konduktora. Stajala je dovoljno daleko da mi se dopadne na prvi pogled u daljinu. Osjetio sam da mi se vrti u glavi i da je dosao trenutak da postanem zrtva Valentinove magije i Amorove strijele. Oh, kako samo nevjesto placem.

Zelio sam svoju strast i bol podijeliti sa njom. Svaki 4- kada su ostali dobijali petice, svako slovo koje se naginjalo na dole u svesci bez linija, svaku slinu progutanu zbog zabrane izlaska napolje. Zelio sam podijeliti sa njom malo te svoje duhovne sirotinje, da joj se niz obraze skotrljaju dvije srebrene suze razumijevanja i podrske. Takve bujice emocija ne dolaze u novogodisnjem paketicu niti se genetski nasljeduju, vec se javljaju u humanim pojedincima izazvane spontanom reakcijom i sposobnoscu neracionalnog razmisljanja. Usta su mi se punila pljuvackom i balama, starim drugama tijela mog. Podebilan osmijeh mi je titrao lijevom stranom lica, a nije me pucao slog, te sam izvadio cigaretu i zapalio je u slast. Otpuhivao sam krugove, ciklicne obruce iz mojih pluca, vatra i oganj ljuti, reflekcija mog temperamenta i inteligencije. Jasnoca namjere u svakom otpuhnutom dimu naprosto je navlazila majcicu Zemlju i sve zene koje su se tog trenutka nasle na istoj, pa je februarski povjetarac napravio ozbiljne zaledjene povrsine usljed tog fenomena i mnogi su sugradjani proklizali.

Ona je nosila crne farmerke i imala koznu rokerku, glasno se smijala i navlacila kosu preko lica, ali k'o da je to bitno, meni se svidjala. Odlucio sam joj pokloniti kasetu Sepulture koja je krasila moj plitki dzep u tom trenu, sto je jedna lijepa osobina, i pokloniti joj ga na Valentinovo, prljavi praznik koji je prezirala, ali potajno prizeljkivala. Nije mogla odbiti takvu kompenzaciju - ja njoj kasetu a ona se onda uda za mene. Imam motiv, dativ i genitiv, imam clanstvo u izvidjacima, upitam se lijepo, znam jos milijadu stvari samo me treba potaknuti na pravi nacin i te milijarde ce pljustati iz mene k'o beton iz mjesalice.

Odjednom, predmet mog interesa mi se priblizavao. Panika me je lovila i pokusavao sam gledati u drugom pravcu. Medjutim nisam mogao jer predmet je prilazio bacajuci noge poput ovce koju zuljaju skoreni brabonjci po butinama i upitao me glasom starijeg brata:
'Imas vatre, mali?' - izaslo je iz ispucalih usta koja su krasila jedna jedinica i jedna sivkasta dvojka, dok su se druge dvije odmarale negdje van tih usta, a ruke su krasili izrazito nelijepi kratki prsti sa pokojom bradavicom i zavrsavali se u isto tako kratke nokte koji su ljubomorno cuvali diskretne naslage prljavstine, zastekane tako za crne dane. 'I crno ispod nokta bi ti dala' - govorilo mi je sedmo ili osmo culo, ne sjecam se najbolje.
'Eno ti vatre kod munje u Crepoljskom' - promrsio sam dok mi je februarski vjetar mrsio bujne kose koje su moje usko lice jos vise suzavale..

Đastin Timberlejkova sobica u potkrovlju
http://av.blogger.ba
10/02/2011 02:07